Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja BRELJAK
Konačno je prošlo! Ote mi se takav uzdah sa usana po objavi ponoćnih rezultata sa prelaska nedjelje na ponedjeljak. Naravno, onih izbornih rezultata. Kakvih god da jesu. Prošlo je! Sad zbrajamo podatke. Glasalo toliko i toliko… Ne baš previše. I u Njemačkoj malo. Ipak nešto više nego li u prvom krugu. I osluškujemo prve govore pobjednika, poraženog kandidata, promatrača, premijerke, ostalih posrednih i neposrednih sudionika. Prvotnih 12 kandidata, koliko ih se „naguralo“ u prvom izbornom krugu, razvodnili su izbornu utrku, pa i usitnili i raspršili glasove biračkog tijelo. Jednostavno, blijedo i previše. Pa takva bi i reakcija birača. Nekako, svima pomalo. Neodređeno. Neodlučno.
Drugi krug poprimio drugačiju dimenziju. Izborna kampanja se zahuktala, zaoštrila. Biračko tijelo poprilično polariziralo. Riječi zaoštrile. Od onih koji glasaju očekuje se da to učine onako kako žele oni koji savjetuju. A one koji ne žele iskoristiti svoje građansko pravo i dužnost/dakle oboje/, naziva se i kukavicama. No, i birati je slobodna volja naroda. Na politici je da biračko tijelo animira.
Dva biračka mjesta u Berlinu, u prostorima Veleposlanstva RH, obiđoh u nedjeljno prijepodne. Odbori rade fino, sve u redu, odvojen, diskretan prostor za glasanje, dežurni iz diplomacije zaduženi za provedbu izbora, promatrač GONGA… No, mali broj glasača. Do 12 sati u nedjelju pojavilo se na izborima tek osamdesetak Hrvata, u cijeloj Njemačkoj 1100. Do kraja dana berlinski broj popeo se na 460 a onaj u Njemačkoj na 6383. Malo. Jako malo.
Istina, u Berlinu i drugdje loše vrijeme. Sve je bijelo, prekriveno snijegom, temperature nešto malo ispod nule. No, zastoja u gradskom prijevozu njemačke metropole nije bilo. Pa iznimno mali odaziv Hrvata teško opravdati samo vremenskim nepogodama. Prije da tome kumuje neodlučnost, razočaranost, zbunjenost hrvatskom političkom scenom.
A ona, ta politika, reče netko u povjesti, i nema puno veze sa stvarnošću. Političke kampanje vode se radi osvajanja političkih ciljeva, pozicija, političkog, u ovom slučaju predsjedničkog mjesta. Izgubi se mjera tijekom kampanje. Prijeđe često granica dobra ukusa, dotakne privatnih, posve intimnih stvari, zaborave ponekad osnove kulture, optužuje za ovo li ono, ispliva na vidjelo puno toga, barata se informacijama i dezinformacijama, prekrši i izborna šutnja. Svega tu ima i bilo. Cilj je pridobiti birače. O onoj da „cilj opravdava sredstva“, bilo već prilično riječi u povjesti. Ovdje recimo ipak, politički protivnici već danas-sutra naći će se u istim skupštinskim ili saborskim klupama. Objedovati zajedno prigodno i povoljno u kojem saborskom i inom restoranu. Uživati u ovom ili onom položaju, povlastici i događaju. Brzo će se oporaviti od kampanje i pobjednik i poraženi. Lako za njih. Nisu ostali bez posla. Meni više u mislima biračko tijelo. Koje ozljede, povrede i podjele je ono pretrpjelo! Kojim zbunjenim, dorečenim, nedorečenim, dokazanim i nedokazanim tvrdnjama je bilo zasuto. Pa i ono u iseljeništvu. Njima sudionici kampanje, zaborave na kraju „parade“ reći kako malo dodira je ponekad njihova politička, izborna „agresija“ imala sa realnošću. Pa rovovi, političke podjele, netrpeljivosti i sukobi, nastavljaju da žive više u biračkom tijelu, narodu, dublje nego li među političkim neistomišljenicima a istovremeno i političkim i državnim, funkcionerskim suputnicima, danas –sutra možda ponovo i suradnicima.
Ukratko, izborna utrka završila. Kampanje na koje je potrošeno puno novca, gotove. Pojednostavimo stvari. Predsjednika smo dobili. Mandat je pet godina. Birala je većina. Izabrala ga većina. Sad treba zaboraviti razlike i različitosti, rovove i kampanje. Trebaju to učiniti i jedni i drugi. I politički takmaci i biračko tijelo. Da cilj svima bude boljitak Hrvatske i njena naroda. Narodna poslovica kaže, a vrijedi to i za političke, izborne dvojbe i borbe: Treba znati zaigrati. Ali i za pojas zadjenuti!