piše: Sonja Breljak
Prema svim procjenama i saznanjima, Anica Bagarić je najstarija berlinska Hrvatica. Baka Anica je par dana prije Božića napunila 90. godinu i stupila u desetu deceniju života. O dugovječnosti, sudbini i životu Anice Bagarić, pripovjedali smo već i prije na stranama Slobodne Dalmacije ili Matice. Evo bake Anice sada i k nama na Hrvatskom glasu!
Naime, devedesetgodišnja Anica Bagarić, porijeklom je iz duvanjskog kraja, točnije rođena je u selu Mesihovina a udata u Stepene kod Tomislavgrada. Od petero rođene djece, tri kćerke i dva sina, žive su tri kćerke. A ostala bliža rodbina, braće, sestre, suprug i dva sina odavno su među pokojnima.
Anica Bagarić je do rata živjela u rodnom kraju. Nosila se hrabro sa poslom i samoćom. S početka devedesetih godina, obrela sa kod kćerke Mare Buljan u Berlinu. I tu i ostala. Dvije unučice, Ana i Ružica, paze baku kao oči u glavi. A kćerka Mara se trudi da baki ništa ne nedostaje.
Sve je bilo dobro dok su baku, koliko-toliko, služile noge. Iz berlinske Bergmanstrasse stizala bi redovito do obližnje crkve svetog Bonifacija na svetu misu na hrvatskom jeziku. Godinama je bila prepoznatljiv znak i rado viđen lik u crkvenim klupama. Sad, noge više ne slušaju kao prije. Štap nije dovoljan da baka održava ravnotežu. A treći kat zgrade bez dizala u kojoj živi, ima poprilično stuba koje baka ne može savladavati, pa ima već i više od godinu dana da Anica Bagarić, ne može put crkve.
– E, to mi je najteže. Izmolim krunicu svaki dan. I preporučim se dragome Bogu. Na slavu njegovu je sve, veli nam Anica Bagarić, inače već više od 30 godina i pripadnica Trećeg reda svetoga Franje.
Baka Anica sa svojih 90 godina još uvijek odlično pamti, čuje i vidi. Sasvim se dobro sjeća vremena od prije pola stoljeća. Udala se sa 19 godina, 1939. godine. Bio je to život ispunjen radom. Obitelji su bile brojne i živjele su zajedno. Baka Anica se prisjeća da je kuća u koju je došla udajom, bila dobrostojeća, imalo se blaga i zemlje a zajedno je živjelo, pod istim krovom, 25 članova obitelji Bagarić.
–Eh kako se pripremalo za Božić! Radilo se i imalo. Tkalo se i prelo… imalo se svoje blago… puna kuća svega! A na polnoćke o Božiću smo išli u drugo selo… u Mesihovinu ili Bukovicu, pripovjeda sjetno baka Anica.
Nema danas takvih Božića. Ni tako složnih, velikih obitelji gdje više braće zajedno radi i živi. Zna baka Anica da je danas drugo vrijeme. Ne u svemu najbolje. Sa trećeg kata zgrade u berlinskoj Bergmanstrasse, Anica Bagarić ima svoj prozor u svijet. Posjete je pokatkad rođaci, prijatelji, svećenici… pa i novinari. Veseli se tome. A najviše vremena provede u molitvi i razgovoru s unukama i kćerkom. U podsjećanju na prošla vremena i rodni kraj. Dok sjećanje i pamćenje još služi.
– Sve je u Božjim rukama i na njegovu slavu. Tako i moj život, kaže baka Anica Bagarić, najstarija berlinska Hrvatica.