Iz drugih medija …crckarije.com
Nino Salkić i Roman Cesarec su dvojica studenata lovstva i zaštite prirode u Karlovcu.
Ukoliko naiđete na njih negdje u šumi kako opremljeni raznom opremom potajno vire iz grmlja, fotografiraju, snimaju, mjere, računaju i zapisuju, nemate razloga za strah.
Naime, “špijanje”prirode, životinja i svega drugog što se po šumi kreće, njihov je posao, “Zasad samo kao hobi, ali ubrzo će to prerasti u nešto puno više.”, hrabro kaže Nino u jednom od svojih mejlova koje je uputio na adresu naše redakcije. Dečki su nas jako zainteresirali te smo odlučili saznati nešto više o njima.
Što ste to vas dvojica naumili?
“Želimo približiti prirodne ljepote i ljepote fotografije ljudima koji nisu u mogućnosti iskusiti prirodu i uživanje u njoj.”
Koji su zadaci čuvara-glasnika u službi prirode? Opišite malo pobliže svoj radni dan u šumi.
“Naš zadatak je ovjekovječiti prirodne ljepote fotografijom i time ukazati na važnost očuvanja prirode u njenom izvornom stanju. Sve počinje dogovorom i okupljanjem ekipe dan ranije kada razrađujemo plan. Kreće se u ranim jutranjim satima, a po dolasku na teren slijedi priprema opreme i razgledavanje lokacije. Nakon pregleda lokacije slijedi fotografiranje odabranih motiva. Po završetku fotografiranja pregledavaju se fotografije. Zatim slijedi marenda i odmor koji je najčešće nakon što nam ponestane prirodnog svjetla za fotografiranje. Ovisno o vremenu, zna se tu zalomiti i koja noćna fotografija. Eto, tako otprilike protiče naš radni dan u prirodi.“
Facebook stranica Cro-Photo Touring?
“Sve je počelo našim upoznavanjem na faksu. Kroz priče smo se našli i shvatili kako dijelimo ljubav prema prirodi i fotografiji. Počeli smo dogovarati višednevne terenske ture i odlučili pokrenuti Facebook stranicu Cro-Photo Touring na kojoj objavljujemo fotografije, doživljaje i tijek terena. U veoma kratkom vremenu su nas ljudi prepoznali, počeli pratiti i podržavati.”
Kuda se vi krećete i u kojim vas se predjelima naše zemlje najčešće može vidjeti?
“Trenutno smo fokusirani na NP Sjeverni Velebit, PP Velebit te PP Medvednicu koji su nam najbliži i najpristupačniji. U budućnosti planiramo pokriti sve parkove, parkove prirode i ostale štićene krajolike u RH, ali i šire.”
Ekspedicije?
“Sljedeće godine planiramo ekspediciju u susjednu državu Sloveniju, točnije u NP Triglav i njegov najviši vrh Triglav. Cilj nam je imati što više takvih ekspedicija u budućnosti te se povezati sa što većim brojem ljudi istog interesa.”
Što se sve može pronaći u našim šumama i na brdima?
“Prirodne ljepote Hrvatske su neizmjerno velike. Uz začuđujuće i raznolike reljefne i geološke fenomene, tu je i pregršt biljnih i životinjskih vrsta od kojih je veliki broj ugrožen i zaštićen. Neki od nama najinteresantnijih motiva su pejzaži, meteorološke prilike i neprilike te zaštićene biljne i životinjske vrste.”
Šumske vile i vilenjaci iz bajki. Jeste li vi naišli na koga od njih :)?
“Velebit, kao “mitska” i tajnovita planina, u svojim gudurama i dolinama čuva svakojake priče i stvorenja. Iako smo prošli po njegovim najskrovitijim šumama, viđenja vila i vilenjaka u noćnim satima nije bilo. Međutim, u ranu zoru, kada bi prve zrake sunca obasjale šumsko tlo, jedino što smo vidjeli bili su ostaci “vilinske prašine” koja je upućivala na to kako se oko našeg kampa, u neko doba noći, odvijao vilinski bal. To potvrđuje i fotografija koja je nastala nedaleko našeg kampa jedne prekrasne ljetne zore.”
Podijelite s nama neke svoje doživljaje. Čega sve ima tamo negdje “bogu iza tregera”?
“Doživljaj, kojeg svima prepričavamo, jest onaj s naše “velebitske ekspedicije” kada smo susreli divlje konje. Zastali smo kako bismo ih fotografirali. Usput smo malo i predahnuli od uspona. Nakon nekog vremena došli su nam u neposrednu blizinu te su nam počeliprekapati po opremi, valjda im se činila zanimljivom. U tom je susretu zamalo stradao i slamnati šešir od našeg kolege Roka jer se jednome pastuhu činio jako hranjivim. Shvatili smo kako smo ih previše uznemirili te smo krenuli dalje. Nekoliko konja nas je odlučilo ispratiti gurajući nas s leđa.”
Napadaju li vas ponekad kakve beštije?
“Izravni napad neke životinje nismo doživjeli. Jedini susret kojeg ćemo pamtiti jest onaj kada smo se, jednog jutra na Velebitu, splaninarske kuće “Mrkvište”, odlučili popesti na “Javornik”. Nedaleko od kuće susreli smo se s medom impozantne veličine udaljenim nekih 15 metara od nas. Gledao nas je iz gustog raslinja. Susret je, srećom, prošao bez incidenta. Zbog uzbuđenja, prošao je i bez fotografije pa su nam od njega ostala samo sjećanja koja su nam se itekako duboko urezala. Dobili smo pouku kako smo mi u prirodi samo gosti te kako s poštovanjem moramo prolaziti kroz “tuđe dvorište”!”
Gorštaci, zaboravljena šumska sela, bunkeri, vojni objekti?
“Nažalost, jako puno sela je napušteno, a sela koja su još nastanjena broje tek nekoliko osoba koje se, svojim mukotrpnim radom, bore za bolje sutra. Pravih gorštaka više i nema, samo poneki znaju, iz gradova, doći preko ljeta u svoje vikendice i uživati u netaknutoj prirodi. Od vojnih objekata pronašli smo onaj na Ličkoj Plješivici koji je u derutnom stanju.Zbog saznanja kako se na tom području kreće medvjed, koji brloži u tunelima bunkera, nismo htjeli ulaziti unutra, već smo samo uživali u pogledu.”
Fotkate odlične fotke. Koju opremu koristite i financira li vas itko?
“Zasad se sami financiramo i nemamo nikakvih prihoda. Oprema koju imamo, trenutno je dovoljna za naše potrebe, ali svako unaprjeđivanje kvalitete rada, zahtijevat će i novu opremu.”
Što institucije kažu o vama i što je s podrškama s njihove strane?
“Zasad smo u kontaktu s više nacionalnih parkova i parkova priode te zagrebačkim zoološkim vrtom. Oni podržavaju naš rad, stoga se nadamo nastavku suradnji. Osim toga, surađujemo s institucijama i udrugama s područja fotografije i zaštite prirode kao što su: foto klub “Tražilo” iz Senja, hrvatsko herpetološko društvo “Hyla”, Državni zavod za zaštitu prirode, Imunološki zavod, Zavod za animalnu fiziologiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Veleučilište u Karlovcu (Odjel lovstva i zaštite prirode), Hrvatski prirodoslovno muzej, “Griffon” – centar za zaštitu i oporavak ptica grabljivica itd.”
Možda biste mogli osmisliti nekakve radionice u prirodi, ekspedicijske ture ili nešto treće. Koji su vam planovi za budućnost? Gdje vidite Cro-Photo Touring za koju godinu i što mislite – kamo ćevas ljubav prema prirodi i životinjama odvesti?
“Radionice i ekspedicijske ture su u planu, ali tek nakon što stanemo na svoje noge iskupimo određeni broj ljudi koji bi bili zainteresirani pratiti nas u našim pohodima i foto turama. Za koju godinu se vidimo kao jedna zajednica koja bi promovirala ljepote našega kraja a i šire te se na tome mislimo bazirati.”
Planirate li pozvati nove članove i mogu li se ljudi pridružiti vašim pohodima?
“Naravno, to nam je i cilj. Skupiti što veći broj ljudi koji su zaljubljenici u fotografiju, planinarenje i zaštitu prirode.”
Ekipo, vidimo se u šumi :)!
“Vidimo se na nekoj šumskoj stazici, dolini ili proplanku…”