tekst: Ivica Košak
foto: Suzana Ajanović
Wiesbaden/ 16.09.2014./ Hrvatska kulturna zajednica u suradnji s Gradskim muzejom u Wiesbadenu predstavila je novo izdanje knjige dr. Ive Pilara: „Hrvati i svjetski rat“.
Pilarov radi objavljen je u ožujku 1915. i trebao je poslužiti – kao pokušaj orijentacije hrvatskog naroda u razdoblju polije rata.
Okupljene članovi i prijatelje Zajednice, među kojima je bio i Josip Špoljarić, generalni konzul Republike Hrvatske iz Frankfurta pozdravio je dr. Torben Giese, kurator gradskog muzeja.
Ivica Košak je predstavio Pilarovu knjigu u svjetlu rada Kulturne zajednice koja je u godini spomena na 100. godišnjicu početka prvog svjetskog rata, predstavila svojoj publici i uspješnicu profesora Crostopha Clarka: „Die Schlafwandler“, tu u okviru Evropskog tjedna u svibnju ove godine održala javnu tribinu na temu uzroka i posljedica ove ratne tragedije.
Predstavljenjem knjige „Hrvati i svjetski rat- Pokus orijentacije hrvatskoga naroda još prije svršetka rata“ ukazano je na autora kao vrijedanga povijesno–političko publicistu koji je politiku Hrvata na samo aktivno stvarao nego tumačio i komentirao. Ova kratka studija na (154 str.), u kojoj Ivo Pilar raspravlja o Prvom svjetskom ratu, uz predgovor ima šest poglavlja – uzroci rata, uspjeh rata, posljedice rata, rat i Hrvati, uzroci stanja u Hrvatskoj prije rata te iskorišćenje rata.
U analizi knjige, Ivica Košak je istaknuo kako Pilar ističe dehumaniziranu stranu rata, ali da su ratovi, prema Pilaru i veliki putokazi i učitelji naroda. “Snaći se mogu u svijetu samo oni narodi koji iz takovih momenata znadu što više naučiti“.
Ratovi razotkrivaju sve slaboće, golotinje, misli i težnje naroda. Pilar smatra kako u ratu, kao što se moglo razabrati tijekom Prvoga svjetskog rata, ništa ne može ostati skriveno, tamno i himbeno te da sve mora u cijelosti i golotinji izići na vidjelo. Zato poziva Hrvate da otvorenim očima gledaju u događaje.
„Nuz krvavu igru na razbojištima svi najbolji sinovi zaraćenih naroda naprežu svesvoje umne sile, ne samo da podupru državu u ratnome poslu, nego da pomognu budućnosti u njezinim babinjama, da rodi nove prilike i odnose, koji će iza toga rata nastati. — Idite u Beć i Peštu, pak ćete vidjeti izloge krcate i brošura i znanstvenih djela iz druge pole 1914. i iz 1915., u kojima se pertraktiraju nove budućnosti iosvjetljuju nove nastajuće ideje, u kojima narodne i socijalne skupine formulirajusvoja stanovišta i svoje zahtjeve iza toga rata. A u Hrvatskoj? — Ništa od toga!“
Pilar je smatrao kako u novonastalim i presudnim svjetskim događajima hrvatska politička elita luta i ne snalazi se te umjesto da jasno formulira ciljeve i program borbe hrvatskoga naroda u svjetskom ratu, inicijativu prepušta drugima.
„Staro prokletstvo Hrvata, manjkava priprava političkih akcija spriječit će i najskromije naše uspjehe”, piše i poručuje Pilar kako će Hrvati, umjesto da umno oboružani traže zasluženu nagradu za svoje žrtve, „nespremni i dezorjentirani kao prosjaci pružati ruke da im se što dade.“
Ovaj nedostatak vlastitog premišljanja o sudbini i budućnosti naroda, istaknu je Košak, navode Pilara da iznese analizu uzroka i posljedica rata, ne samo globalno-geopolitički nego u uskoj primjeni na razvoj društva i gospodarstva hrvatske nacije. “Mi ćemo kao i obično ostati praznih ruku i kriviti sve i sva za naše nedaće… kako unatoč tomu nitko neće htjeti priznati da su u prvom redu sami krivi svome neuspjehu.
Jedan članak o Ivi Pilaru i njegovom radu objavljuje se i u glasniku „RIJEČ“ broj 45/46, a koji će Hrvatska kulturna zajednica predstaviti u okviru Interkulturalnog tjedna u gradskoj knjižnici u Idsteinu (Idstein, Loherplatz 15, 13.09.2014., u 19:00sati).
Javna tribinu u Wiesbadenu okončana je spomenom na sve žrtve Svjetskog rat. Tom prigodom je Sarajevski umjetnik Senad Ajanović izveo sevdalinku, kao kulturnu poveznicu svih naroda Balkana.
Jedan od osnivača emisije “Vam u svijetu” na SFB-u. Pokojni prof Sreöko Lipovčan bio je i predsjednik udruge “dr, Ivo Pilar” u Zagrebu, gdje se je nakon pada zida vratio, je poćetkom 90-ti održao predavaanje na istu temu u Hrvatskoj kulturnoj i sportskoj zajednci, pred punom salom i popkupio veliki aplauz. Srečko je inaće bio jedan od suradnika u kazalištu mladi “Marin Držić”, gdje je najviše radio na pravilnom izgovoru hrvatski riječi i našu djecu uvijek stavljao za primjer, jer iako ih nismo slali u jugoslavensku školu, mi smo se trudili da pravilo govore svoj materinji jezik, što im je… Read more »