IZ DRUGIH MEDIJA … crckarije. com
Friško oženjenog frenda muči neka vrsta bračne krize – koliko sam shvatio od njegova kontinuiranog kukanja pitajući se, s razlogom, za koji vrag on mene pita kad nemam nikakva iskustva o braku.
Dapače, kako se čini, moj brodić još dugo ne namjerava uploviti u bračne vode ili je to samo loša alegorija? Nebitno, stao sam razmišljati što to znači “neka vrsta bračne krize”… Malko sam zastranio u svojim mislima, a dok je izlagao povijest svoje prve bračne krize načas bi mi izgledao, kada bih zbog usredotočenosti u svoje misli u onim rijetkim trenucima usput bacio pogled na njega, poput ribe u akvariju koja nečujno zijeva.
Logično je kako postoji više vrsta kriza u braku, ako ćemo gledati prema razlozima zbog kojih mogu nastati, a svi znamo koja je glavna kvaka kod tih razloga, zar ne? To što se mogu kretati od najbanalnijih do jako ozbiljnih razloga.Elem, ja ću tek na kraju ovog teksta pitati mog frenda što je prouzročilo njegovu bračnu krizu pa ako se nekome žuri…
Što se tiče tih razloga: nekome je dovoljno ako mu bračni drug pokaže nevjernost u obliku prevare s nekom drugom osobom, a nekome ni to možda ne bi bio dovoljan razlog, ali je bračni drug, uz prevaru, istovremeno počeo i ostavljati čarape gotovo svuda po kući.
Frend s problemom je i dalje bio na “MUTE”…
Postoji li uopće lijek za krizu u braku? Postoji! I zove se indiferentnost! Indiferencija je lijek za mnoge stvari pa zašto ne bi bila i za bračnu krizu? Naravno, neki stručnjaci će vam sugerirati kako bi jedan od načina premošćivanja bračne krize mogao biti i zdrava komunikacija između bračnog para, ali budimo realni to izgleda kao teži put.
Frend s prvom bračnom krizom je počeo ridati, srećom pa je nečujno…
Ovako kao iznimno nestručnoj osobi (koja se ne bi trebala dovesti u priliku savjetovanja prijatelja o bilo čemu, a kamoli o krizi u braku, ali sudbina očito ima svoje planove), čini mi se kako postoje dvije vrste intenziteta kod bračnih kriza: 1) bračna kriza kompliciranog intenziteta, 2) bračna kriza kompliciranog intenziteta s potencijalnim epilogom na sudu. Jesam li napisao kako ću kasnije, na kraju ovog teksta, dati svoje mišljenje kakva je kriza koja mori mog prijatelja?
Ups! Već je kraj teksta?!
Dakle, pitao sam prijatelja zašto misli kako mu brak prolazi kroz prvu krizu.
“Zar me nisi slušao dosad?! Rekao sam ti dva puta!”, povisio je glas taj egocentrik.
“Ne budi takav egocentrik! Ponovi mi! Jedino ponavljanjem možemo… ehm… secirati taj problem.”, rekoh blagim glasom iz kojeg je kapala empatija slatka kao med.
“Ah, u jednom mi je trenu bio pun kufer njene majke pa sam joj rekao kako bi za sve nas bila dobra jedna stvar. Ona me pitala koja bi to stvar bila, a ja sam joj na to, iz zajebancije, odgovorio kako bi bilo dobro nabaviti prigušivač za punicu s obzirom na to kako se dere… I tu je nastala svađa.”.
“Interesantno, interesantno… Gle, stari…”, uzeo sam dramatičnu pauzu koja je vrlo efikasna kada dajete savjete za koje niste baš kvalificirani, “Kriza u braku ti je kao gost koji nema nikakve manire, pojavljuje se nenajavljeno, bez pritiskanja zvonca ispred vratiju, a kamoli kucanja. Uleti ti tako iznenada te samo na vama ostaje kada i kako ćete joj dati do znanja neka napusti odaje”.
Frend je ostao iznenađen ovim mojim dubokoumnim savjetom, a ja sam brže bolje napraviopribilješku u mojoj podsvijesti. Napisao sam: “Ako se budeš našao u braku, ne zajebavaj se nikad na puničin račun”. ■