TKO BRINE O “TREĆOJ DOBI”

piše: Dražen Katić
Stanovništvo gotovo cijele Europe ubrzano stari. Imamo sve više osoba starijih od 60 godina, a sve manje osoba mlađih od 25 godina.

Ta pojava će u budućnosti izazvati mnoge probleme.

Današnje potrebe “generacije treće dobi” mogu se općenito definirati kao: njega starijih osoba, socijalna briga o starijima, kulturne i sportske ponude za starije, zaštita starijih osoba od učestale prevare i prodaje nepovoljnih proizvoda (ugovora), edukacija treće dobi, jednodnevni izleti za starije, plesne priredbe itd.

Najveći problem koji postoji je da velika većina starijih ljudi koji živi sami imaju deficit socijalnih kontakata.

U gradu Štutgartu postoje volonterske organizacije koje se brinu za starije osobe. Volonteri jednom do dva puta tjedno obilaze starije osobe i provode sa njima 1-2 sata. Pomognu im malo pospremiti po kući/stanu, skuhaju im nešto ili jednostavno popiju kavu ili čaj sa starijim osobama i odigraju partiju karata (čovječe ne ljuti se, šah itd.).

Također postoje volonterske organizacije čiji članovi obilaze osobe koje su smještene u staračkim domovima ili u bolnicama. I s tim starijim osobama volonteri provode 1-2 sata tjedno: odu s njima u šetnju, odigraju neku društvenu igru, popiju kavu u restoranu i sl.

U jednom razgovoru prije par godina, moj dobar poznanik iznio je mišljenje da će “u budućnosti starije osobe živjeti ne samo u staračkim domovima nego i u nekoj vrsti zajednice (komune), gdje će se uzajamno potpomagati, te biti centralno dostupni volonterskim organizacijama koje pomažu starije i nemoćne”.

Bila je to vrlo interesantna zamisao mog poznanika koja uopće ne djeluje utopijski.

Volontiranje koje sam opisao (primjer grad Štutgart) odnosi se na društveni rad koji činimo za druge, a za njega ne dobivamo financijsku naknadu!

U Republici Hrvatskoj volontiranje je u zadnjih par godina dobilo na popularnosti posebno kod mlađih generacija. Konačno se probila predrasuda o nepotrebnosti i besmislenosti volonterskog rada.

Sada je potrebno učiniti sljedeći korak. Pošto je u Republici Hrvatskoj 50% mlađih ljudi od 25 godina bez posla, volontiranje se nudi kao šansa za mlade (prijelazna faza) dok ne stupe u stalni radni odnos.

I u Hrvatskoj sve više ljudi treće generacije živi sama ili su štićenici staračkih domova. To je idealna prilika za volonterske organizacije da organiziraju tjednu posjetu starijim osobama i da na taj način prikažu važnost volontiranja kao neophodne karike ekonomskog razvoja.

Građani treće dobi su nekada radili i odgajali svoju djecu. Brinuli su se za društvo i za svoju porodicu. Akceptirajući “zakon međugeneracijske solidarnosti” neophodno je da starije osobe dobiju od društva natrag bar jedan dio onoga koji su u društvo uložile.

Zakon međugeneracijske solidarnosti je glavni postulat održivog razvoja, a bez održivog razvoja nema niti budućnosti, bar ne onakve kakvoj težimo.

Ovo je jedna od niza zanimljivih tema objavljenih u mojoj knjizi “Posljednja ruža hrvatska”.

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries Inc.“

Više o knjizi možete vidjeti pod ovim linkom.

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.