OPROŠTAJ

Marija Kukić
Zadnja jesen života njegova
Bespovratno se u vječnost preselila.
Otišao je s njim i život vrijedan divljenja.

Gdje više naći takvoga Čovjeka?

On bijaše Sunčeva zraka što svijetli u tami,
Mjesec sjajni urešen  sitnim zvijezdama dobrote.

Eh, gdje je sada, gdje se nalazi?
Možda upravo među  tim dalekim zvijezdama!?

I sigurno ne ide malen ispod njih.

Laka mu bila gruda kojom je za života radost sijao!

Emile, čekaj nas, čekaj, tamo daleko, visoko…  u vječnosti!