O pravim vrijednostima titule doktora znanosti
piše: Dražen Katić
Gotovo u svakom studentu je skrivena želja jednog dana promovirati i postati doktorom znanosti. Osim bolje mogućnosti u traženju posla, bolje plaćenog radnog mjesta, bolje šanse u politici, titula doktora donosi i društveni ugled.
Nakon završenog postdiplomskog studija, te obranjenog magistarskog rada iz poslovne ekonomije i sam sam kratko vrijeme razmišljao o doktorskom studiju.
U to vrijeme doktorski je dodatno trajao godinu dana, a cijena studija je takodjer bila prihvatljiva. Medjutim mene je tada život odnio na drugu stranu Europe u Saveznu Republiku Njemačku.
Nakon 7 godina provedenih u Njemačkoj radeći u različitim zanimanjima u meni se ponovo pojavila želja za doktorskim studijem. Međutim tema pisanja doktorskog rada kod mene je bila potpuno jasna. Više godina sam se zanimao i bavio održivim razvojem, te volonterski moderirao i organizirao poslovnu grupu “UVNT GRUPPE”!
Tada sam već imao dosta kontakata kako sa drugim volonterskim i ekološkim organizacijama, zaposlenicima grada Stuttgarta, te Univerzitetom u Štutgartu.
Kada sam jedno dobrom prijatelju iznio želju da želim napisati doktorski rad iz područja održivog razvoja, on je to prihvatio sa oduševljenjem. On je bio promovirani doktor fizike, tako da mu je moja želja bila samorazumljiva.
Ponudio mi je pomoć. Preporučio me je kod jednog svog poznanika koji je bio profesor na Filozofskom fakultetu u Štutgartu.
Otišao sam na razgovor kod njega i saslušao njegov prijedlog.
On mi je predložio da bude moj mentor u pisanju exposee-a (prijedloga) doktorske radnje. Ja sam to prihvatio i krenuli smo u naporni rad koji je trajao narednih 6 mjeseci.
Obradio sam i pročitao preko 50 znanstvenih knjiga, te više znanstvenih časopisa. Sudjelovao sam u tih 6 mjeseci u nekoliko konferencija i predavanja iz područja održivog razvoja.
Exposse je na kraju od 200 napisanih strana reduciran na 20 listova.
Tema je bila: “Okolina, inovacije i održivi razvoj. Problem tehničkog i ekonomskog razvitka na primjeru obnovljivih izvora energije u Njemačkoj”.
Nakon napisanog exposee-a trebalo je naći mentora, sveučilišnog profesora koji će me pratiti kao eksternog studenta u pisanju doktorskog rada. Za mjesto internog doktoranta na fakultetu nisam imao vremena, a ni želju posto sam bio vezan za moj dotadašnji posao.
Inače, u Njemačkoj doktorski studij košta 100 eura godišnje i to je cijena administrativnih troškova.
Prvi prijedlog za mentora je bio jedan cijenjeni profesor sociologije koga sam pobliže upoznao, te kasnije s njim razvio dobro poznanstvo.
Prezentirao sam mu moj exposee. On je bio vrlo zainteresiran za napisanu temu, jer je na svojoj katedri vrlo intenzivno obrađivao sociološke teme koje su direktno vezane za održivi razvoj. On je jedan od vodećih stručnjaka na tom području u Republici Njemačkoj.
Jedini problem koji se pojavio je da sam ja magistarski rad obranio na ekonomiji, pa sam za pisanje doktorske radnje morao imati mentora profesora sa ekonomskog fakulteta. Takav je zakon na sveučilistu u Štutgartu i ne postoji mogućnost iznimke.
Cijenjeni profesor sociologije me dalje shodno zakonu preporučio kod svog poznanika i prijatelja profesora na ekonomskom fakultetu u Štutgartu.
Došao sam na razgovor u nadi da ću konačno startati sa pisanjem doktorske radnje. Profesor ekonomije me usprkos mnogobrojnim doktorantima kojima je bio mentor htio uzeti na svojoj katedri za eksternog doktoranta.
Eksterni doktorant znači da student nije zaposlenik fakulteta već da eksterno piše doktorsku radnju, gdje nema nikakvih obaveza prema fakultetu, a ni prema mentoru profesoru.
Bio sam oduševljen nakon njegove prve izjave. Međutim u daljnjem razgovoru se uspostavilo da moja napisana tema i exposee ne odgovaraju njegovoj predodžbi.
Predložio mi je pisanje doktorata pod drugom temom. U svome “životnom neiskustvu i tvrdoglavosti” ljubazno sam odbio njegovu ponudu, te iznio da želim pisati doktorsku radnju jedino iz područja održivog razvoja. Tako smo se na kraju profesor ekonomije i ja razišli.
Moja potraga za profesorom mentorom je nastavljena dalje. Imao sam još nekoliko razgovora sa drugim profesorima ekonomistima, međutim zbog nedostatka njihovog vremena i prevelikog broja doktoranata koje su pratili nisu bili u mogućnosti da postanu moj mentor.
Nakon godinu dana neuspješne potrage definitivno sam odustao od pisanja doktorske radnje. Oduvijek sam mislio da je doktorat kruna koja zaokružuje intelektualnu izobrazbu studenta.
Godine su prolazile, radio sam dalje za različite tvrtke, većinom u području energetike ili investicija.
Doktorska titula koja mi je bila u prethodnim godinama veliki izazov blijedila je u mojim očima svakim danom sve više.
Nebrojene afere plagijata doktorskih radnji u Republici Njemačkoj doprinijele su depopularizaciji doktorske titule kako u mojim tako i u očima drugih ljudi.
Titula doktora znanosti dovedena je gotovo na marginu njene vrijednosti. Mnogi vrhunski političari iz njemačke politike plagirali su svoje radnje. Vjerovatno i mnogi drugi menadžeri koji danas upravljaju tvrtkama i koncernima, međutim oni nisu toliko pod povećalom javnosti.
Neki od političara kojima je oduzeta doktorska titula su odstupili od svojih funkcija, ali ima onih koji danas i sa oduzetom titulom obnašaju vodeće političke i državne funkcije.
Prodaja diploma, plagiranje doktorskih radnji je postalo gotovo društveno prihvatljiva radnja. S (plagiranom) doktorskom titulom lakše dolazimo do vodeće funkcije u politici ili privredi. Na tim upravljačkim mjestima daleko smo bolje plaćeni od nekoga tko obnaša dužnost sa samo završenim fakultetom.
Drugim riječima godinama smo sa doktorskim plagijatom primali plaću veću od one koja nam pripada. Samim tim direktno smo u financijskom smislu oštetili tvrtku u kojoj radimo, a samim tim i dioničare, ako je tvrtka dioničko društvo.
Ako smo s doktorskim plagijatom bili rukovodeći kadar u politici ili državnoj službi direktno smo financijski oštetili državu, a indirektno porezne obveznike koji izdvajaju od poreza novac za takve plaće. Njemačko društvo ali i društva drugih zemalja olako prelaze preko tog fenomena.
Posljedica toga nije samo depopularizacija fakulteta kao hramova znanja već i financijsko i moralno narušavanje ugleda svake zemlje.
Održivim razvojem bavim se i danas gdje volonterskim radom u zadnjih 7 godina pomažem u organizaciji i projektima UVNT GRUPPE u Štutgartu.
Ove godine prijavili smo program i projekt UVNT GRUPPE za “Građansku nagradu grada Štutgarta”. Prijava je slijedila iz područja održivog razvoja.
Željno iščekujem odluku žirija za ovogodišnju “Građansku nagradu” koja će biti dodijeljena u studenom ove godine!
…
Par informacija o radu i programu UVNT GRUPPE, te mali album slika možete pogledati pod: www.xing.com/net/uvnt
Ovo je jedna od zanimljivih tema objavljenih u mojoj knjizi “Posljednja ruža hrvatska”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries Inc.“
Više o knjizi možete vidjeti pod: http://www.shopmybook.com/hr/
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.