BITI MAJKA I POSLOVNA ŽENA

piše: Dražen Katić
Ova tema zahvaća u sve većem broju žensku populaciju.

Prije je svijet bio jednostavan. Muškarci su išli na posao, radili cijeli dan i donosili novac kući, a žene su odgajale djecu.

Sedamdesetih godina pojavio se pokret “emancipacije” i svijet se preko noći okrenuo na glavu. Žena domaćica je preuzela djelomično mušku ulogu i pokazala svoje kvalitete.

Pogotovo na području određenih zanimanja dogodilo se čudo. Do tada takozvana “muška zanimanja” pala su u ruke nježnijem spolu. Žene su postale profesionalni vojnici, inženjeri, vozači autobusa, piloti, kirurzi itd.

Pojava emancipacije je dodatno poljuljala mušku patrijarhalnu poziciju, jer su u nekim ekstremnim slučajevima uloge muškarca i žene u potpunosti zamijenjene.

Završni udarac “patrijarhatu” donijela je ekonomska kriza 90-tih godina koja egzistira do danas. Puno muškaraca je izgubilo zaposlenje, te su morali zamjenski preuzeti ulogu “rada u kućanstvu”. Žene su bile prisiljene ići raditi.

Zbog sve manjih primanja i sve skupljeg životnog standarda danas često obadva supružnika moraju ići na posao. Nerijetko muškarci preuzimaju i dio porodiljskog dopusta, pogotovo ako žena ima veća primanja od muškarca.

Tradicionalno je žena bila ta koja je odgajala djecu i bila kod kuće. Taj svijet više ne postoji. Sve više žena preuzima rukovodeće funkcije u politici i privredi. To su radna mjesta koja često zahtijevaju dvanaestsatno, a ponekad i duže radno vrijeme.

Međutim, kod kuće dijete želi majku.

Kako to spojiti?

Jesu li danas djeca žrtve ekonomske krize i karijere pod svaku cijenu?

Kod mojih poznanika je prije 12 godina bila slična situacija. Moj poznanik je izgubio posao i bio otpušten iz tvrtke kao tehnološki višak. Njegova supruga je bila zaposlena kod grada Štutgarta, te imala tzv. “siguran posao”. Znači egzistencija im nije bila u pitanju. Dobili su prvo jednu bebu, a dvije godine kasnije i drugu.

U Njemačkoj porodiljski dopust se ne plaća, pa žene nerijetko ostaju kraće vrijeme na porodiljskom, te odlaze ponekad i nakon 6 mjeseci ponovo na posao.

Kada se poznanikova supruga ponovo vratila na posao djeca su još bila mala. Zaposlenici koji rade za grad Štutgart imaju najčešće radno vrijeme od 09.00 do 17.00 sati. Međutim ako radite za grad, često se događa da zbog obima posla i nedovoljnog broja zaposlenika prekovremeni sati postaju pravilo, a ne iznimka. Pogotovo ako radite na nekoj rukovodećoj funkciji 9 do 10 sati dnevno je česta svakodnevnica.

Ta sudbina je pogodila i suprugu mog poznanika. Zbog prirode posla obavljala je privremeno funkciju zamjenice šefa, a nakon određenog vremena i službeno postala zamjenica. Dolazak sa posla je bio često između 18.00 i 20.00 sata navečer, te ponekad i rad vikendom. Djeca su odlazila u vrtić, kasnije počela u školu, rijetko viđajući svoju mamu. Poznanik je bio kod kuće, te preuzeo glavnu brigu o djeci, te rad u kućanstvu.

Danas su djeca velika i cjelodnevni rad njihove mame nije im više problem. Međutim kada sam bio u posjeti dok su djeca još bila mala, nebrojeno puta su pitala gdje je mama i kada će se vratiti s posla?

Znači da otac koji je bio cijeli dan na raspolaganju djeci nije mogao kompenzirati nedostatak socijalnog kontakta djece sa njihovom majkom.

Moja sestra i ja smo odrasli u nešto boljoj situaciji. Kod nas su obadvoje roditelja radila, a bili su raspoređeni u suprotne smjene, tako da nam je jedan od njih bio uvijek polovicu dana na raspolaganju. U toj situaciji su zapravo trpili naši roditelji jer su se vrlo rijetko viđali.

Koji bi bio zapravo idealan model po kome će žena zadovoljiti svoju potrebu “ići na posao”, a istovremeno imati vremena za odgoj svoje djece?

U današnjoj ekonomskoj krizi u kojoj čovjek mora biti zadovoljan ako uopće ima posao, teško je tražiti idealan model koji bi u praksi bio primjenjiv.

Model po kome muškarac radi puno radno vrijeme, a žena 4 sata dnevno, te ostatak provodi sa djecom bi bio teoretski idealan. Međutim vrlo je teško naći poslodavca koji će pristati da njegov rukovodeći kadar dolazi samo par sati na posao.

Ako bi poslodavac i pristao na to, tada biznis žena ne bi mogla ispuniti dnevne rukovodeće zadatke na poslu, te bi ostatak dana morala raditi kod kuće. U tom slučaju ne bi se mogla adekvatno posvetiti odgoju djece.

Prema Državnom zavodu za statistiku u Republici Hrvatskoj je u 2011. godini radilo sa visokom i višom školskom spremom:

– Žene 26,0 %
– Muškarci 18,3%

U političkoj vlasti 2012. u Republici Hrvatskoj je bila slijedeća raspodjelaa:

– Dužnosnici, visoki državni i javni službenici – žene 29,6%, muškarci 70,4%
– Veleposlanici – žene 14,5%, muškarci 85,5%

Nezaposlenost u 2012. prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje je iznosila:

_ Žene 53,1%
– Muškarci 46,9%

U Pravosuđu je 2011. bio slijedeći odnos sudaca – žena i muškaraca:

– Suci vrhovnog suda – žene 48,8%, muškarci 51,2%
– Suci općinskih sudova – žene 70,4%, muškarci 29,6%
– Suci trgovačkih sudova – žene 68,0%, muškarci 32,0%
– Suci prekršajnih sudova – žene 72,0%, muškarci 28,0%
– Suci županijskih sudova – žene 58,0%, muškarci 42,0%
– Suci ustavnog suda – žene 38,5%, muškarci 61,5%

Obrazovanje 2011. pokazuje slijedeći omjer:

– Magistri znanosti, magistri i sveučilišni specijalisti – žene 56,9%, muškarci 43,1%
– Doktori znanosti – žene 56,8%, muškarci 43,2%

Iz statistike Državnog zavoda je za zaključiti da su žene u Hrvatskoj dobro obrazovane, te primjereno zastupljene u privredi i sudstvu, a nešto manje na političkim funkcijama.

Na koji način te poslovne žene usklađuju posao sa odgojem djece najbolje bi nam one same mogle odgovoriti. Iz tih odgovora bi se sigurno mogla napisati još jedna zanimljiva knjiga!

Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvezane knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.
Obadva formata knjige mogu se pogledati pod slijedećim linkom: http://www.epubli.de/shop/autor/Drazen-Katic/6916