Ljerka Varga
VUKOVAR JE PJESMA I STIH
Ovo nije pjesma, vapaj je ovo
Tužni kraj jednog starog grada
Ruke u žici, streljane ulice, krici,
Parada spodoba, što vode do groba
Ovčara, kuće u plamenu, u prahu i kamenu
A preko krovova, kad ne padaju granate
Golubovi svrate , na poznate krovove
Kojih više nema, samo ruševine crne
Kolone u odlasku, a ne znaju kuda
Pod koracima crijep krhotinama zvoni
Odnekud u niskom letu avioni
Prekinuto podne, a suze se rone
Strahote i vapaj,studeni je hladan
Nema se što jesti, Vukovar je gladan
Krikovi u noći, rafali su živote kosili
Kao da zvijezde padaju, mrakom su ih odnosili
Željezne cijevi, kao zmajevi, nitko ih više neće sresti
Zauvijek utihnuli stoje na Trpinjskoj cesti
Da nikada više te jeseni kasne ne siju smrti
Al grobovi su po poljima mnogi bez križeva prostrti
Ovo su stihovi patnjama I boli
Vukovar, sjećanjem se voli, gore stalno svijeće
Žuto je lišće kao životi tada mnogi, opet je palo
Za Vukovar I Hrvatsku, živote, sve se dalo
Al i danas vapaj, Vukovar na jedinstvo zove
Ova zemlja, ova ravnica, ne treba grobove nove
Neka djeca ne žive u mraku, od prijetnji praha
Svi trebamo mir, da živimo život bez straha.
(2013)
@Ljerka Varga
ČESTITAM NA PJESMI ! Jedna zauzvrat: MORAM OPROSTITI, ALI… Oprosti Gospodine zbog riječi koje moram izreći. U grubu ću se kostrijet, zatim, odjenuti, pepelom lice posuti, na oštro kamenje kleknuti poradi riječi koje ću u svojoj slabosti izreći. Zagušit će me, Gospodine, t r i riječi. Moram ih kriknuti,moram ih vrisnuti: N e m o g u o p r o s t i t i ! Ne mogu, Gospodine, moraš me shvatiti i prihvatiti moju ljudsku slaboću. Poradi tebe moram. I hoću. Hoću li moći do kraja? Hoću li noću imati moru da ću se u zoru, sresti licem… Read more »