Slavica Sarkotić
Leptiri noćni, krhkih svilenih krila, jeste li stali?
Oblaci bijeli, nedužni, što ste nebom brodili
vjetrovi studeni, hladni, jeste li znali
kad su ih mučki na stratište vodili?
A ti, noći, izdajice, bremenita od boli
skutova tamnih, tako si okrutna bila
i nisi čula ni njih, ni puk kako moli
i nisi ih izmučene, u svoja njedra skrila…