…skupa obuća iz Azije
piše: Dražen Katić
Zanimalo me je gdje je proizvedena obuća koju sam kupio i koju dnevno obuvam. Otvorio sam ormarić za cipele i pogledao svaki par koji se unutra nalazi.
Rezultat je bio sljedeći:
Zimska obuća
– Visoke zimske čizme, Jack Wolfskin, Made in Vietnam
– Srednje zimske čizme, Nike, Made in Kina
Sportska obuća (tenisice)
– Nike, Made in Vietnam
– Asics, Made in Indonezija
Sportske cipele
– Crne cipele Reebok, Made in Vietnam
– Bijele cipele Reebok, Made in Indonezija
– Crne cipele Kappa, Made in Vietnam
Nakon pregleda obuće ostao sam djelomično zatečen. U principu nikada ne štedim na obući i spomenutu obuću sam platio izmedju 100 i 200 eura. Kod kupovine nisam baš provjeravao zemlju porijekla. Znao sam da se danas puno toga proizvodi u Aziji, ali da sve moje cipele dolaze iz Azije nisam mogao ni sanjati!
Nakon pregleda mog ormarića za obuću postavio sami si pitanje: “Zašto si toliko platio svoju obuću? Pa to je proizvedeno u Aziji, a ne u Europi”!
Još uvijek mi to pitanje bruji u glavi. Poznato je da su industrija obuće i tekstila prebacila svoju proizvodnju u zemlje jeftine radne snage, jeftinih sirovina i malog poreza za strane tvrtke.
Znači sve je jeftino u toj priči, osim prodajne cijene proizvoda. Ne treba biti profesor matematike da na prvi pogled vidimo koliki ogroman profit zarađuju svjetski koncerni “jeftino proizvodeći i skupo prodajući”!
Pošto je većina moje obuće proizvedena u Vietnamu pokušat ću napraviti malu analizu te zemlje i njenog tržišta.
Uzmimo npr. američki koncern “Nike” koji danas pretežno proizvodi svoje proizvode u toj azijskoj zemlji. U posljednjih 30 godina tvornice Nike-a su se selile iz jedne zemlje u drugu: prvo Japan, pa Južna Korea, Taiwan, kasnije Filipini, Tailand, Malezija, Honkong.
Nike se 1981. godine izmedju Kine i Indije odlučio za proizvodnju u Kini. Danas Nike proizvodi u Vietnamu.
“Godinama je ‘Made in China’ bio sinonim za jeftinu robu. Ali radna snaga je zbog RMB-a i inflacije postala u Kini sve skuplja. Sve više i više tvrtke sele svoje tvornice u jeftinije zemlje!“, izjavio je Song Songxing profesor s Nanjing Univerziteta u Kini.
230 njemačkih tvrtki ima svoju cijelu ili djelomičnu proizvodnju u Vietnamu. Da spomenemo samo neke: Adidas, Puma, Audi, BMW, Porsche, Mercedes, Bosch itd.
Zašto je Vietnam toiko atraktivan za stranu Industriju?
Vietnam ima preko 91.500.000 stanovnika. Preko 70% Vijetnanaca je mladje od 30 godina. Vijetmanci rade naporno i disciplinirano. Od 2009. godine strane tvrtke smiju proizvode prodavati kako izvan Vietnama tako i u samoj zemlji. Također blizina kineskog i japanskog tržišta doprinosi atraktivnosti Vietnama.
Jeftina radna snaga je glavni motiv industrijske proizvodnje. U Vietnamu je prosječni radnik u tekstilnoj industriji u prvom kvartalu 2013. godine radio za mjesečnu plaću od 120 $.
Za strane tvrtke u Vietnamu postoji 100% oslobođenje od poreza za prve 2-4 godine. Narednih 4-9 godina u pravilu strane tvrtke u Vietnamu plaćaju 50% manji porez. Dodatnu olakšicu poreza ostvaruju strane tvrtke koje otvaraju tvornice u posebnim dijelovima Vietnama (razvojna područja), tvrtke koje investiraju u “posebnu branšu”, te tvrtke koje zapošljavaju “veći” broj radnika.
Ta dodatna olakšica poreza može trajati od 10-15 godina.
U Vietnamu možete otvoriti tvrtku kao “obrt ili kao d.o.o.”. Vietnam važi za politički stabilnu zemlju, povoljnu za dugoročna industrijska ulaganja.
Pored svih gore navedenih proizvodnih povoljnosti i povlastica koje uživaju strani koncerni i tvrtke u Vietnamu, nije mi nikako jasno zašto moram tenisice koje su proizvedene u toj zemlji u Njemačkoj platiti izmedju 100 i 200 eura!
Ovo je jedna od zanimljivih tema objavljenih u mojoj knjizi “Posljednja ruža hrvatska”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries Inc.“
Više o knjizi možete vidjeti pod:
http://www.shopmybook.com/hr/
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.