Slavica Sarkotić
Sreća su krilati trenuci
koji te te obasjavaju danima
dodir blag
i dodir preko stola
Sreća je telefonski poziv
iz daljine
čaša umrljana
od dječjih prstića
i zvuk vrata na roditeljskoj kući
Sreća je
pramen nečije kose
na tvome licu
svjetlo koje gori
kad se vratiš s putovanja
i upaljen kamin u tvojoj sobi
Sreća je osmijeh
koji dobiješ kao hvalu
i osmijeh kojeg drugima daješ.
Sreć je kad gledaš i druge Sretne
kad daruješ siromaha
Podigneš s tla palu pticu
i čueš zvončiće u svome srcu.
Sreća je kad zaboraviš
nanesenu uvredu
kad ujutro ugledaš sunce
i kad subotom sadiš ruže
u svome vrtu
neki su skloni tražiti
veliku sreću duga ljeta.
a toliko mali sreća
oko nas raste
Ti skupljaj male sreće
svaki dan
i bit ćeš uvijek bogat