Slavica Sarkotić
…Iz zbirke pjesama “Srca na carini”
Išla bih u Zenicu o prazniku rada
jer još mi te vrleti mnogo znače:
gdje bijah sretna, gdje bijah mlada
ja bih do Viteza, do Busovače.
Išla bih u Zenicu u kasno ljeto
kao da se nije promjenilo ništa.
Tolika mjesta, a svako sveto
odavno su postala gubilišta.
Išla bih u Zenicu s jeseni mi sine
pa makar vlakom što lijeno kašljuca
pa onda na Ilidžu, al tamo su mine
makar se više odavno ne puca.
Išla bih u Zenicu u prosincu, kad sniježi
kad hladnoća steže i vjetrovi pušu
da nađem mjesta za koja me vežu
malena svjetla što mi griju dušu.
Draga Sonja, hvala na uvrštavanju. Samo da pojasnim : ova je pjesma napisana davno, u Zenici je živio otac mog muža i tamo smo često putovali s djecom, uvijek kad bismo išli na more. Prenoćili bi, a zatim bi nastavili put Makarske. Rekoh, davno je to bilo, prije Domovinskog rata. Za Zenicu me vežu samo lijepa sjećanja, na drage i dobre ljude svih vjera i nacionalnosti, na predivan krajolik i na mladost.