tekst i foto: Slavko Žebić
Osijek/ Otvaranjem izložbe fotografija Saše Novkovića „Kazalište, kazalište“ u foajeru HNK-a u Osijeku, započeli su XXV Krležini dani, kazališno-teatrološka manifestacija koju Grad na Dravi njeguje u kontinuitetu, od kako je u Osijeku podignut monumentalni spomenik Krleži, rad Marije Ujević-Galetović, akademske kiparice iz Zagreba.
Izložbu su otvorili Vjekoslav Janković, prvak Drame i Branko Hećimović, predsjednik Obora Krležinih dana, a potom je na daskama osječkog HNK-a izveden Krležin „Vučjak“ u režiji Zlatka Svibena.
Recimo da je to četvrto izvođenje „Vučjaka“ u Osijeku, prvi puta 18. travnja 1926. godine u režiji Ivana Martona, sljedeći puta, 28. lipnja 1956. u režiji Tomislava Tanhovera, treći puta, 6. prosinca 1982. u režiji Petra Šarčevića i evo, 32 godine poslije, kao zajednički projekt drame. opere i orkestra osječkog HNK-a pod Svibenovim ravnanjem.
Kao i svih dosadašnjih godina, u ponedjeljak, 8. prosinca, položeni su vijenci pred Krležin spomenik u perivoju kralja Držislava gdje su insert iz Vučjaka izveli glumci Miroslav Čabraja i Vladimir Tintor, a prigodan govor održao je Branko Hećimović. Istaknuo je neraskidivo zajedništvo Krleže i Osijeka, općenito a posebice posljednjih 25 godina, kada je Osijek osvijetlio Krležu i njegovo djelo iz različitih kutova. Jer to djelo, pa i njegov lik, mnogi će hvaliti ali i kuditi i osporavati, češće kao čovjeka nego kao pisca. Istina, i Krleža je samo bio čovjek, stavljan u raznim situacijama i protiv svoje volje, često primoran na kompromise, ali nesumnjivo je pisac kakvog mi nemamo u posljednjem stoljeću i kakvoga dugo nećemo imati u europskom kontekstu.
U svečanoj dvorani osječkog Filozofskog fakulteta istoga je dana započeo i tradicionalni znanstveni skup uz sudjelovanje eminentnih teatrologa, dramaturga, profesora i znanstvenika iz područja književnosti i kazališne umjetnosti a pod nazivom „Kompleks obitelji i četvrt stoljeća tranzicije i globalizacije u hrvatskoj drami i kazalištu“. Znanstveni skup je nastavljen i u utorak pod predsjedavanjem Nedjeljka Fabrija, Darka Gašparovića i Zlate Šundalić gdje je prezentirano još 12 znanstvenih radova i svi će oni, kao i do sada, biti tiskani u narednom Zborniku Krležinih dana.
Također je predstavljeno i nekoliko novih knjiga; „Antologija izvedbe“ akademika Borisa Senkera, „Prepoznatljivo svoja“ Martine Petranović i „Kronotop hrvatskog performansa“ Suizane Marjanić, a Stanislav Marijanović i Branko Hećimović predstavili su Zbornik iz 2013. godine. Konstatirali su, u 23 do sada objavljena zbornika sadržano je više od 600 znanstvenih radova, referata, eseja, istraživanja, na više od 8.350 stranica. Uz to, odigrano je stotinjak kazališnih predstava, priređeno više od 20 izložbi vezano za kazalište i predstavljeno 60 – 70 novih knjiga, udžbenika, leksikona. Ali, naglasio je Branko Hećimović, sredstava ponestaje i već drugu godine ovaj izniman znanstveni skup sveden je na samo tri dana, a ove godine, po prvi puta nema ni predstava gostujućih kazališta iz čitave regije.
Za kraj, Stanislav Marijanović, sveučilišni profesor u mirovini i čovjek zaslužan za Krležine dane u Osijeku. I sam se čudi tko mu je već natovario na pleća 80 godina, bez da ga je pitao, ali sa Krležom se druži od gimnazijskih dana a intenzivnije ovih 25 godina, od kada je Krleža žitelj Osijeka.
Ali Krleža i Osijek drugovali su i puno prije, jer u Osijeku je boravio 7 puta, a ako pomno čitate Povratak Filipa Latinovića vidjet ćete opis osječkog kolodvora, po tomu što je štovao Josipa Juraja Strossmayera, o kojemu je znao pisati kritički, a nakon što je u Akademiji bio sve i sva, priznao je u razgovoru Čengiću, dvije posljednje želje, da još jedanput vidi Osijek i Pečuh i da napiše roman o Strossmayeru.
Stanislav je zajedno sa Hećimovićem predsjedao prvoga dana znanstvenom skupu, zajedno su predstavili Zbornik od prošle godine, a drugoga dana je govorio na skupu na temu obitelji. Krovne teme usmjeravaju sudionike, na osnovu njih šalju se i pozivi teatrolozima i drugim sudionicima, vrši se izbor.
Ova tema, tema obitelji, poslužila mu je da progovori o osječkim obiteljima koje su obilježile kazalište, nadasve balet, jer i sam je nastupao u baletnom ansamblu i u Osijeku, kao gimnazijalac i u Zagrebu, kao student, pa je ponudio svoje promatranje obitelji Mlakar, obitelji Harmoš i obitelji Suhi i Savin, i njihov prinos baletu i kazalištu općenito.
Rekao sam već, prvoga i drugoga dana skupa na repertoaru je bio Krležin „Vučjak“ u sjajnoj izvedbi glumaca, operskih pjevača i orkestra osječkog HNK-a a posljednjega dana posjetitelji su mogli uživati u odličnoj predstavi naslovljenoj „260 dana“ prema tekstu Marijana Gubine a u režiji Dražena Ferenčine.