piše: Ljerka Varga
Bio jednom dječak po imenu Vinko. Još nije išao u školu, Ali imao je uvijek puno pitanja. Svakome tko se kraj njega našao, postavljao je i takva pitanja, na koja mu često nisu znali odgovoriti.
Mama je dozvolila malom Vinku, da sjedi na daski prozora prije nego legne u krevet. Večer je bila lijepa i topla, a nebo vedro osuto zvijezdama. Sjedio je i promatrao nebo. Zvijezde su treperile veselo. Mjesec samo što nije izašao iznad šume.
Vinko je volio gledati zvijezde, jer mu je djed pričao da zvijezde padaju, pa da pri tom za sobom ostavljaju svijetli trag.
-Svaki puta kad padne zvijezda, moraš poželjeti nešto, pričao mi je moj otac,- znao je reći djed.
Ali Vinko je bio Mali i nije mogao brzo smisliti želju, a i zvijezda padalica svaki bi ga puta iznenadila. Tišinu večeri samo su remetili zrikavci iz trave pokraj plota i lavež pasa iz susjedstva.
Gledajući u nebo, oči su mu postale teške. Počeo je drijemati. Polako se spustio u krevet, utonuo u mekani jastuk i nestao ispod pokrivača. Baš je mjesec izašao iza šume i obasjao Vinkovo zadovoljno lice i ruke koje je pružio prema prozoru, Kao da želi nekog dohvatiti.
U tom je trenu pala jedna zvijezda i Kao da je prosula zvjezdani prah, cijela je soba sjajila nekim čarobnim sjajem.
– Pa ovo je čarolija, pomislio je, a sada ću imati vremena zaželjeti želju. Želim da dobijem brata ili sestricu, da ne budem sam.
Noć je tekla dalje, a Vinko je sanjao svoje dvorište i sebe kako trči za loptom. Odjednom se začuo dječji plač i vidio je majku ispod drveta marelice gdje je stajao veliki stol i klupa. Držala je u rukama jastuk koji je plakao.
–Kako može jastuk tako glasno plakati?-pitao se, no lopta je udarila u stol i jastuk je prestao plakati. Majka ga je pogledala, ali Vinko je već otrčao dalje veselo za loptom.
Neka čudna sreća ga je zagrlila i kao dA mu je netko šapnuo:- Nećeš više biti Sam Vinko!-
Veliki crveni pijevac uporno je kukurikao na sredini dvorišta, budeći dan. Sretan od lijepih snova, potrčao je u kuhinju. Baka je pripremala doručak, a tata ga je veselo pozdravio.
-Vinko, već si budan, dođi !- radosno ga je zagrlio otac,- moram ti nešto reći, Noćas se je dogodilo nešto lijepo. Dobio si sestricu.–
Vinko je veselo zagrlio oca, mahnuo je baki i poslao joj rukom pusu.
–Djede,djede,- vikao je iz sveg glasa,- sanjao sam zvijezdu padalicu i zaželio da dobijem bracu ili seku i želja mi je ispunjena. Rekao je tata da sam dobio sestricu.-
Pijevac je još dva puta zakukurikao veselo, a sunce se pojavilo iza oblaka i veselo zasjalo dvorištem.