piše: Antonio Gavran
Božić je, još jedan u nizu od 2014. proslava Krista Kralja u jaslama. I svaki Božić ima neku svoju Božićnu priču, većinom lijepu i prigodnu poruci koju svojim dolaskom donosi.
Ovo je priča o čovjekovom životu smještenom u maloj staklenci.
Čovjekova djela su poput kamenja koja smo se odlučili prikupljati i stavljati u jednu staklenku koja simbolizira naš život. I prečesto mi u tom svom traganju za ispravnim pokušavamo što više prikupljati veliko kamenje kako bismo ostavili traga. U redu je biti željan uspjeha, tragati za boljim, ali …ako svoju staklenku punimo samo velikim kamenjem što će se s njom dogoditi?
Da, napunit će se, ništa nije sporno, misiju ćemo ispuniti, staklenka je puna, no da li naša priča tu završava?
Postigli smo veliki uspjeh i to nam nitko ne može oduzeti. Ipak, taj veliki uspjeh je ujedno i veliki neuspjeh jer kada pogledamo svoju staklenku, puna je praznog prostora. Došli smo do vrha, ali boca i dalje nije u potpunosti ispunjena.
Ako pak čovjek čini mala djela, puno će manje praznog prostora ostati u boci s našim dobrim djelima.
Većina će reći …koliko ja moram tih djela učiniti da napunim tu svoju bocu i koju uopće korist imam od toga jer to nitko ne primjećuje?
Kada bih sada rekao kako je to nebitno, moje riječi bile bi čista demagogija. Čovjek teži ka uspjehu i to je u nama urođeno instinktivno, “borba za opstanak”.
Možda je danas i ovih dana idealna prilika da razmišljamo o tome koliko u ovom užurbanom svijetu, svijetu materijalnosti mi zbilja tih malih sitnih kamenčića prikupljamo u boci svojega života kako jednoga dana kada naša boca dođe u ruke Gospodara svega svijeta ne budemo zbog toga osuđeni.
Jer …vrjednije je stotinu malih djela nego jedno veliko …
Zamisli samo, sto puta si se osmjehnuo.
Zar to nije prekrasno …
Idealna je prilika za učiniti nešto!
Sretan vam Božić!