Roko Dobra
Isto si, more, i kada te nema,
isto si, more, i kada te ima;
jednako šarmer, jednako si rima,
jednako fakat, jednako dilema.
Isto si, more, i kada se maziš,
isto si, more, i kada se prsiš;
jednako kasniš i kada se trsiš,
jednako ljupko i kad jezik plaziš.
Isto si, more, i kada si plavet,
isto si, more, i kada si muklo;
jednako svetac i kada si avet.
Isto si, more, i kada si znamen,
isto si, more, i kad si me vuklo;
jednako ključ si, i jednako amen!
Izuzetna zahvalnost neumornoj i sjajnoj urednici ovog portala na postavljenu mi još jednom sonetu na temu svemoćna mora Sonji Breljak, ali, u isto vrijeme, želim se zahvaliti i cijenjenom gospodinu Ivi Dorotiću što je, uočivši u ovom mom sonetu svu moguću prevrtljivost mora, u svom komentaru opisao sve one nevolje, a koje sam, kao rođeni otočanin na najudaljenijemu pučinskom napućenom otoku u šibenskom arhipelagu Žirju, s kućom mojih pokojnika najbližoj moru, i sam u toliko navrata doživio – da ni iz kuće nisam mogao izići …
Uz more živit, bolje rećeno uz more se rodit je predivno, ali more može biti i okrutno. Doživio sam mnoge dane kada nisam mogao ni izkuće iziči, nije dugo trajalo 1 – 2 dana, ali onaj koji to nije doživio nemože u to povjerovati. Danas je upravo taj dan, trajekt iz Supetar i za Supetar je ostao do daljnog prikovan za obalu, a to se je dogodilo posljednji put 1979. i sad budi ti bolestan, a nitko ti na otoku ne može pomoči i upućen si na dragog Boga, da ti se on smiluje, uz sve to danas je na… Read more »