SAMO MOJA MARIJA

Iz naše arhive/ objavljeno 02.07.2016.

Roko Dobra
Jednoj lijepoj davnašnjoj Mariji
I
Jeste li vidjeli jutros jednu djevojku?
(O, Bože, zašto je ostavih na ovoj goleti?!)
Recite, recite mi, dobri čobani,
jer netom stigoh iz daleka!

– Ali, mi ne znamo kakva je to djevojka?
preduhitriše me dobri čobani i – stadoše.
Kose su njene pjesma maestrala u mojoj duši,
oči su njene blistave zvijezde mojih nemira;

usne su njene sunčane obale mojih snova,
grudi su njene sočne naranče mojih čeznuća,
a ime joj je posve jednostavno – Marija.
Jeste vidjeli jutros takvu djevojku?

– Ne, nismo je vidjeli. – rekoše dobri čobani
i krenuše svojim putem utabanim,
a meni se učini da su im koraci iskreniji:
»Nigdje, nigdje je ne ćeš naći!«

II

Zato sav protrnem kad se spomene Marija,
jer moja se Marija uistinu zove Marija
i moja je Marija samo moja Marija.
Je li, Marijo, da je sve ovo istina?

Tä, tko bi se usudio još mi tvrditi
da ja samo izmišljam svoju Mariju;
svoju lijepu Mariju, je li moja Marijo,
koja ni oblak nisi što se raspline?!

Nego si, zar ne, prava, živa Marija,
Marija s procvalim poljupcima na usnama;
Marija s razlivenom mjesečinom na grudima;
Marija s nemirnim vjetrom u kosama?

Marija s imenom Marija;
ti si moja, samo moja Marija!