KAD PJESNICI RASKRILE KRILA

KI ĆE PROTI MORA

Ankica Kale Morinjka

                    Roku Dobra
Ki će proti mora
(a „plovit se mora“)
kad raskrili krila
i razjapi žvale
pa kad rikat stanu
strašne morske ale,
uzdršću se brodi,
zajauknu prove
rasparaju idra,
utrobu kad straja
zagrebaju sidra;
ki će proti mora?!

Kad se morski bozi
(ka u vrići rozi)
stanu karat, bosti;
ki će proti mora,
Bože mu oprosti?!

MOJ OTOK … 

Roko Dobra

                 Ankici i Anti Kale
Ako sam more koje morski šúmi,
nošeno ritmom svoga krvotoka,
kristalnu jasnost nazirem otoka
i kad se u snu, u kom se ne glumi,

cvijet mu i kâm krasnom slikom javlja;
i vâli kad ga srebrninom rese,
iznova živim môra urnebese,
a srce puno ljubavi i slavlja …

Neprestano je i s vama, ne dvojim,
tijelom i dušom kamenog iskona;
istinita bje i moja ikona

kada je svetost u pjesmama mojim.
Ali, ako ga duh moj osluškuje,
luna dokle ga, lijepog, uspavljuje,

ej, tad mu, dalek, i ja čujem zvona!