Krštenje Raphaelovo 13.12.2014.
Joso Špionjak
Što povezuje vječnost i ovaj čas?
Da l’ postoji neki nevidljivi most?
Hoće li kad odjekne molitve glas,
Graditelj njegov biti naš gost?
Zašto se miješaju radost i tuga,
u krilu prolaznog vremena i sna?
Čemu li služi ta sprega duga –
jedino nebo odgovor zna.
O velikom se nasljeđu radi,
daleka povijest vjerno svjedoči,
no, protivnik lažno sjeme sadi,
a mnoštvo želja zatvara oči.
Stranputice su također krive,
na njih zavode lukave vođe,
mnogi se ljudi takvima dive
i život njihov neutješno prođe.
Postoji li brana toj opakoj sili,
što temelj života potkopava?
Postoji, prijatelji moji mili –
dokaz je tome današnja slava.
Jutarnje sunce veselo sja,
ljubi nježno kapljice rose,
otkrivajući tanke niti paučine,
što sitne dragulje na sebi nose.
Pogledajte slatko dijete malo,
ono još ne pozna što je greška,
čini se da je i vrijeme tu zastalo,
te mu se puno zahvale smješka.
Rijetki su dani sadržaja takvih,
kad božijeg hrama prelazimo prag,
da čujemo riječi obećanja slatkih,
koje će ostaviti doživotni trag.
Kako je sve puno dostojanstva,
u svečanom trenutku krštenja tog,
gle, duša osjeća miris prostranstva,
jer tamo prebiva Trojedini Bog.
Zbog sumnje što boji u crno
i rušilačkog vjetra koji puše,
Stvoritelj pohrani vjere zrno,
sasvim duboko u naše duše.
Svi se nalazimo u krugu blagoslova,
spasonosan je Kristov poklik: Effata,
cijepa se zavjesa neizvjesnosti i bola,
a radost ispunja srca vjernih Hrvata.
Danas je uistinu poseban dan,
on nam okus mira i ljubavi šalje.
Da bi se ispunio božiji sveti plan –
prenesimo poruku krštenja dalje!