Roko Dobra
Višnji McMaster
pred noć rekoh moru: zaspalo si, more?
a umorno more tek se na tren prene;
bližeć mu se, dodah: dugo je do zore!
a pospano more leđa mi okrene.
zatim rekoh moru: igrajmo se, more!
a more, bezvoljno, dublje u san krene.
strgnuv čipku s mora, zaredam ukore,
a more, prkosno, naglo nekud skrene.
najzad viknuh moru: vrati se, o, more!
a more, daleko, ne čuje me više.
zavirih u sve mu sad prazne prostore
u kojima tmina modrinu još briše,
pa, tražeći more, razmičem zastore,
a more, gle čuda, u duši mi diše!
Dragi i izuzetno poštovani kolega mi po peru Ivice, hvala ti na komentaru-laudi soneta mi „More u duši“, posvećenog izvrsnici haiku pjesama Višnji McMaster. Sjajan si, doista! Nego, spomenuo si i citirao uvažena akademika i svestrana književnika Tonka Maroevića, poentirajući citat lucidnom dosjetkom: “al sad iz soneta, a ni iz mene, nemaš više kuda.” Pa, evo i soneta kojega mi je, svojedobno, veliki Tonko bio napisao i posvetio; RIME MORA* Za Roka Dobru Od koga riječi gustoću da prime, slankasti okus, pokret živog stvora, od koga sonet gipkost steći mora, ne iznevjerit valove i plime? Od koga slova beskraj plav… Read more »
Dragi i cijenjeni prijatelju Roko, nenadmašni majstore “morskih” soneta, eto, nalazimo se na još jednom mjestu, na ovom zanimljivom i kvalitetnom portalu. U ovom, još jednom od tvojih predivnih soneta, ovaj put posvećenom našoj haiku majstorici Višnji McMaster, ti nalaziš more u duši, a u onom mojem, tebi posvećenom i u antologiji “More mora” ovjekovječenom, ja sam ga našao u tvojoj krvi. Tonko Maroević naš, čitam, piše o tebi i moru, a ja ću se drznuti i u donju rečenicu, u znakovit stih, staviti mali dodatak: ‘Znade također kako neće izaći ,,nikad s morem na kraj”, ali isto tako može… Read more »