SVJEDOČITI ZAKON LJUBAVI

tekst i foto: Marijana Šundov
1. Splitska rivaSplit,
4. siječnja 2015./ „Rađamo se i umiremo sami“… I ne samo to …“Gol izađoh iz krila majčina, gol ću se onamo i vratiti.

Rečenice za razmišljanje. Svatko od nas iskusio je kako samoću tako i osjećaj prolaznosti. Međutim iskusio je i osjećaje zajedništva, topline i pripadanja.

Posebno u vrijeme Božića ne želimo biti sami. Potrebni su nam dragi ljudi …

I ja se tako željna blizine najdražih prošli tjedan poslije posla na Badnjak zaputih prema Splitu „vlakom prema jugu“.

Split me kao i uvijek začara svojim neodoljivim šarmom i ljepotom. I autobusni i željeznički kolodvor i trajektna luka su na istom mjestu na nekih pedesetak metara.

2. PeristilTako doslovno u par koraka si sa vlaka ili autobusa na trajektu. A, ako se ne ide dalje primjerice trajektom prema otocima – u samo pet minuta laganog hoda uz more stižeš na Rivu, ispred si Dioklecijanove palače i njezinog južnog ulaza… i eto te u centru antičkog grada.

Bilo je planova i ideja za premještanje autobusnog i željezničkog kolodvora pa i trajektne luke.

Drago mi je što to nije realizirano jer sve ovo – šušur, putnička vreva, zvukovi prometa, šum mora, redovi autobusa i privezani brodovi dio su šarma jedinstvenog i neprocjenjivog Splita.

Imala sam sreću da sam u životu živjela, u svakom više godina baš koliko treba za osjetiti dušu grada, u četiri posebna, predivna grada – Sarajevu, Splitu, Zagrebu i Bruxellesu.

Svaki mi je bio drag … jer ja svugdje tražim i nalazim ljepotu …ali „nima Splita do Splita.

Split i ja …ljubav na prvi pogled …Grad kojem se želim vratiti i u njemu živjeti svoje stare dane.

4. Ugou0111aj SplitPitat ćete kako se upoznaje grad, kako se osjeti duša grada. Vjerojatno to svatko čini na svoj način, a ja to radim na više načina. Ono što je potrebno za upoznati grad nije novac i nisu skupi ilustrirani vodiči nego vrijeme.

Ja prvo nasumice hodam ulicama grada, zavirujući i u one kutke kojih nema u brošurama.

Drugo – tražim i nalazim tragove i slojeve prošlosti u kamenu, u arhitekturi, u trgovima. Gledam – kako se ta prošlost suživjela sa sadašnjošću – jer i sa gradovima je kao sa ljudima.

Ako si previše u prošlosti postaješ neurotičan i ona ti je važnija nego sadašnjost. A, ne možemo živjeti u prošlosti, pa ni živjeti u budućnosti samo planirajući i maštajući. Uvijek se treba vratiti u sadašnjost – to je onaj trenutak u kojem se odvija naš život.

Treće – osjetim puls grada, njegove ritmove, buđenja i počinke. Divim se parkovima i drvoredima ili nekoj drugoj prirodnoj ljepoti. Kušam ona specifična jela …okus vode …mirise …

I na kraju me privuče „duša grada“ – a to su njegovi građani, njihova otvorenost, tolerantnost, spremnost za pomoć. Kako se tu živi onaj zakon ljubavi koji je u svima nama kao glas naše savjesti.

Nije toliko važno kojem se Bogu molimo nego jesmo li prema drugima u ljubavi – poštujući njihovu ljudskost, slobodu, različitost, podrijetlo…jer znate – svi smo Božja djeca.

A, u Splitu, tom posebnom gradu je  i jedno tako posebno mjesto – Peristil.

3. PeristilPeristil -srce nekadašnje antičke palače, točka križanja dvaju glavnih hodnika carske palače odnosno sada dviju gradskih ulica. Peristil je za mene mjesto susreta prošlosti i sadašnjosti – vitki lukovi i egipatska sfinga i ulaz u splitsku katedralu.

Nekada to bijaše mjesto odakle se moćni Dioklecijan „ukazivao“ narodu. A, svi koji su tu bili u tom trenutku ležali su na pločama ničice jer cara koji je sebe proglasio Jupiterovim sinom se nije smjelo gledati u lice. Nekadašnji mauzolej cara progonitelja kršćana postade najstarijom katedralom na svijetu posvećenoj Uznesenju Blažene Djevice Marije.

Međutim nitko u Splitu ne zove katedralu drugačije nego katedralom svetog Duje. Sveti Duje odnosno Dujam bio je prvi biskup Salone ( Solina) i umro je mučeničkom smrću upravo u doba Dioklecijana …O tome više u nekoj drugoj razglednici, a u ovoj samo ova crtica za razumjeti posebnost ovog mjesta.

I kao uvijek kada doputujem u Split autobusom ili vlakom, odem do Peristila – preko Rive uz more.

5. Ugou0111aj SplitSada u ovo blagdansko vrijeme Riva je posebno uređena, svjetlucavi ukrasi te male kućice sa bogatom  ponudom – vino, kobasice, hobotnica, suhe smokve, fritule i druge slastice … Ima tu i kućica sa prigodnim darovima …mirisi hrane prepliću se sa mirisima mora i vina … Riva je gotovo uvijek puna ljudi u svako doba jer je to mjesto susreta. Cijeli niz kafića, restorana i slastičarni uz južni zid Dioklecijanove palače mami svojim štekatima, sada i oni ukrašeni žaruljicama.

Poseban je ugođaj – ukrasi ledeno plave boje poput pahuljica, raznobojne žaruljice, palme i more. Ipak ne zaustavljam se, prolazim kroz podrume Palače i penjem se skalinama…izlazim na Peristil.

Tamo nema šušura ni gužve…mir…lukovi i sfinga…vitki zvonik koji se penje prema nebu, zvuk zvona i ispred katedrale stabalce ne veliko ne malo – baš kako treba i jaslice …susret burne prošlosti i sadašnjosti …podsjećanje …B

og  se rodio u štalici. Dijete o kojem se trebalo skrbiti i posvjedočiti zakon ljubavi. Nekada i sada …zakon ljubavi.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments