piše: Roko Dobra
Draga naša urednice Sonja,
ovih dana nazvao me je pjesnik i rođak Ivan Dobra Žirjanin (njegov pradjed i moj djed po ocu bili su rođena braća) s otoka Žirja, zamolivši me da mu pošaljem Vašu adresu, jer da bi Vam ponudio svoju suradnju na portalu Hrvatski glas Berlina, a kojega ste glavna urednica.
Odmah sam mu čestitao na tome, uvjeren da će svojim čakavskim sonetima uvelike plijeniti pažnju i onih koji pišu, ali i onih koji ne pišu poeziju na čakavskom dijalektu.
Javio mi se iz Šibenika nešto prije no što će otputovati za otok svojih predaka Žirje, gdje je, nakon povratka iz New Yorka otrag četiri godine, gradi kuću za odabranicu svog srca Ljiljanu i sebe. A Ljiljana je taođer vrsna poetesa koju je, pošto mu se prvi brak u tuđini raspao, zavolio izmjenom ljuvenih pjesama, poglavito onih sonetna kroja, na prostorima neta. Rodom je podno Fruške gore u Vojvodini i, uz uspješno bavljenje poezijom, izuzetna je fotografkinja, tako da me je svojim pjesmama, ali, kažem, i fotografijama toliko ponijela da sam joj. temeljen njihovih predložaka, cijeli jedan ciklus soneta napisao i posvetio, a od kojih ste mi onog jednog („Božanstvenost kista“) objavili na gore spomenutom portalu Hrvatskog glasa Berlina … Inače, kada je, doživjevši u svom braku gotovo isto što i naš Ivan, poeziju je pisala materinjom ekavicom, dok je već nakon one jedne knjige, „Bol vetra“, a koju sam joj bio za tisak pripremio iz dviju zbirki pjesama ranije izišlih u Beogradu, dok danas piše hrvatskim standardom zadivljujuće uspješno!
A evo i Ivanove biografije:
Ivan DOBRA ŽIRJANIN rođen je 12. siječnja 1958. godine u Šibeniku. Nakon završenog prvog razreda na otoku Žirju, prelazi u Šibenik i nastavlja pohađati Osnovnu školu na Baldekinu. Potom završava metalno strugarsko usmjerenje u Školi za učenike u privredi, te se zapošljava u ondašnjem Remontnom brodogradilištu u Mandalini. No, istovremeno pohađa i uredno završava Prometno-tehničku školu u gradu svoga rođenja. Po odsluženju vojnog roka seli se u Sjedinjene Američke Države; nastanjuje se u predgrađu New Yorka, gdje se, poput mnogih našijenaca koji su ovamo stigli, vođeni ponajviše razlogom “trbuhom za kruhom”, ne zapošljava odmah u svojoj struci, nego se izvjesno vrijeme bavi raznim poslovima, sve dok mu, najzad, nije uspjelo osnovati vlastitu malu kompaniju za izolaterske radove.
Međutim, Ivan Dobra Žirjanin ne troši svoju fizičku i duhovnu energiju jedino u okviru ovoga odabranog posla, koji mu je potreban za sigurnu egzistenciju, kako svoju, tako mu i uže obitelji, pa nam je istaći da se ostvaruje i na mnogim drugim područjima djelatnosti i zanimacija. Tako je angažiran, prije svega, aktivnošću unutar udruga američkih Hrvata na području New Yorka; pa u radu Zavičajnog kluba otoka Žirja, kojega je osnutak inicirao u tijesnoj suradnji s još nekolicinom sumještana kojima je na srcu njihov rodni školj i sve ono što ih za nj neraskidivo vezuje, i kojega je Kluba aktualni predsjednik od samoga mu osnutka; zatim je od posebnoga značaja njegov angažman kao suradnika “Hrvatskog Korijena”, lista Hrvatske Katoličke Misije Astoria u New Yorku; isto tako, kao talentirani pjesnik, uspješno sudjeluje na priredbama hrvatske iseljeničke lirike, o čemu svjedoče i pohvalni napisi u tamošnjem hrvatskom tisku, a uočen je i njegov vidan doprinos u nastojanjima Hrvatskog svjetskog kongresa (kao što je. npr. organiziranje nastupa hrvatske etničke skupine na paradama i festivalu u New Yorku). Također je i aktivan član Hrvatske akademije Amerike.
Dakle, Ivan je jedan od onih naših uglednih i uspješnih iseljenika koji će se u onih dvadeset i pet godina svoga boravka u ovim američkim prostorima toliko visoko uzdići da će ga, tako, i novine za Hrvate u Americi i svijetu “Croatian American Times”, a koje izlaze u New Yorku, u svome 76 broju od 30. srpnja 2002. godine proglasiti “osobom tjedna” (Person of the Week) i za nj će se, tim povodom, reći kako “Ivan Dobra ulazi u ovu rubriku kao simbol onih brojnih doseljenika koji su se teškim radom potvrdili u američkoj sredini kao vrijedni i pošteni radnici, roditelji predani svojoj djeci i domoljubi koji su, prihvaćajući novu domovinu, ostali jednako vezani i za svoju staru, što se tako izrazilo u doba borbe za slobodu i nezavisnost Hrvatske. A kad je u pitanju njegova nova domovina, Ivan Dobra je bio među prvim Hrvatima koji su dali krv za nastradale u terorističkom napadu na World Trade Center”.
Kao osvjedočeni zaljubljenik u svoje Žirje, a o čemu vrlo uvjerljivo govori i ogromna većina njegovih pjesama u ovoj mu pjesničkoj zbirci, kroz sve ovo vrijeme njegovoga privremenog izbivanja u dalekoj tuđini, nesebično je i zdušno pomagao i pomaže svoje omiljeno i nikad ni na tren zaboravljeno Žirje – jednako u materijalnom i u duhovnom pogledu.
Ivan Dobra Žirjanin napisao je do danas popriličan broj pjesama, uglavnom soneta, i to na idiomu govora rodnog mu školja Žirja, dok mu je manji broj pjesničkih uradaka napisan na hrvatskom standardu, ali uvijek s vidnim vraćanjem korijenima, odnosno lokalnom u vokabularu i akcentu.
Međutim, ovdje bi trebalo posebno naglasiti da je on, Ivan Dobra Žirjanin, prvi pjesnik u Hrvata, koji je uspio napisati dvostruki sonetni vijenac na čakavici s naslovom „Mojoj Dalmaciji“, a što je, nesumnjivo, dokazom njegova vrsnog pjesničkog umijeća.
Pjesme su mu bile tiskane i u domaćem, i u američkom hrvatskom tisku, tako mu je prva pjesma “Sićanje” bila objavljena u rubrici “Prvotisak” u “Šibenskom listu” u kolovozu 1996. godine; veći broj, uglavnom nabožnih pjesama, izlazio mu je u spomenutom “Hrvatskom Korijenu” i u „Croatian Cronicle u New Yorku, pa u dva navrata po rukovet čakavskih pjesama bio mu je objavljen u zajedničkim zbirkama hrvatske iseljeničke lirike (“ŠESTERO PUTNIKA” 2000. i “KA DOMU SVOM” 2003, godine, oba puta u izdanju Hrvatske Katoličke Misije – Astoria u New Yorku; onda mu je u tjedniku “Zadarski Regional”, također u rubrici “Prvotisak”, 5. veljače 2003. bila objavljena pjesma “Patnja”, a osobito je hvale vrijedno njegovo učešće u zajedničkoj zbirci, pod naslovom „Zbirka poezije“, izišloj u Koprivnici 2004., gdje mu je objavljen sonet „Skladna srca“; također je zastupljen i u pjesničkom zborniku „Dodiri, odlasci“ (Rešetari), kao i u zajedničkoj ediciji „Plamene zvijezde“ s krajnje sugestivnim sonetom „Namo je …“, posvećenom poginulim našim vatrogascima na Kornatu, dok mu mnoge posjetitelje Interneta (navlastito na virovitičkom forumu i indexu) privlači i mnoštvo njegovih izvanrednih soneta, a sve je, zapravo, započelo s onovremenim nekim sonetima na stranicama šibenskog foruma i na web stranicama Ekološke udruge „Žir“, na kojima su mu bile, pak, postavljene dvije pjesme, “Sačuvaj ga” i „Moja želja“, u kojima autor nadasve iskrenim i nadahnutim domoljubljem i s obiljem upečatljive izričajne ljepote, svjedoči o beskrajnoj privrženosti rodnom mu otoku Žirju, a, preko njega, i širem zavičaju i njegovim svekolikim vrednotama.
Inače, do sada mu je tiskano i osam samostalnih zbirki pjesama: “U STAROM KRAJU” (u vlastitoj nakladi, Šibenik, 1996.) “U STAROM KRAJU II” (prošireno izdanje, u vlastitoj nakladi, Šibenik, 1997.), “KUĆO STARA, DOME MOJ” (u vlastitoj nakladi, Šibenik, 1999.), “ŽIRAJSKA SVITLA I ŠKURINE” (u izdanju Matice Zadrana, Zadar, 2003), „ŽIRAJSKA UFANJA“ (u izdanju Matice Zadrana, Zadar, 2004.), „MOLITVA ŽIRAJSKI’ OLTARÕ“ (u izdanju Matice Zadrana, Zadar, 2006., dvostruki sonetni vijenac „MOJOJ DALMICIJI“ (u izdanju Matice Zadrana, Zadar 2008.) i zbirka soneta „ŽIRAJSKA NJIDRA“ (u izdanju Hrvatskog književnog društva, Rijeka, 2011.) Dok mu je 2012. godine izišla iz tiska zbirka izabranih pjesama „Žirajski baul“ u izboru ponajboljega analitičara pjesništva u nas Cvjetka Milanje.
Izdao je također i CD s recitacijama i uglazbljenim pjesmama za klapsko pjevanje, a 2012. godine dobio je Plaketu grada Šibenika „za izniman pjesnički opus i doprinos razvoju otoka Žirja“
Pjesnik Ivan Dobra Žirjanin, osim što je član Društva hrvatskih književnika, isto tako je, skupa sa svojom suprugom i pjesnikinjom Ljiljanom Dobra, član Hrvatskog književnog društva u Rijeci, zatim Matice hrvatske, Udruge umjetnika „Vjekoslav Majer“ u Zagrebu, te Kulturno-umjetničkog društva „Matija Gubec” u Rumi.
Živi i djeluje u Šibeniku i na otoku Žirju.
Ivan naš voli kad ga se u detalje predstavlja, pa sam to i ja ovom prilikom uradio, ne zamjerite. Međutim, i meni je do toga da što više znate pojedinosti o suradnicima na ovom Vam oglednom portalu. Znam da sam Vam, time, zadao više posla, ali ćete, uvjeren sam, iz svega napisanog, oboružani znanjem i iskustvom u ovom Vam poslu, uzmoći lako izdvojiti određene momente u predstavljanju novog Vam suradnika. Inače, iza ovog mog pilot-maila, kasnije će Vam se osobno javljati Ivan Dobra Žirjanin petkom ili subotom. (Ali, kada se more nakostriješi, a zatekne li se bez lap topa na Žirju ili u Šibeniku, gdje je također, po povratku u stari kraj, kupio stariju kuću, renovirajući je, kasnit će koji dan …)