piše: Marija Kukić
Na livadama, ledinama, u šumskim proplancima i parkovima, ispod niskog grmlja i raslinja …širi se opojni miris cvjetova.
Gotovo su nevidljivi, ali svi znaju da su tu. Posebice kukci; pčele, ose, bumbari i leptiri … Primamio ih je prepoznatljiv i osebujan miris.
Stidljivi, kakvi inače jesu, skromni i samozatajni, proviruju iz trave prije proljeća prkoseći prvim toplijim zrakama Sunca.
Ti su cvjetovi obojeni bojom korizme. Najčešće su ljubičasti, ali mogu biti i bijele, i nježno – žute, i modre boje i zovu se jednostavno – ljubice.
…“A one, iako još snene,
Radosno prekrile sagove zelene,
Pa se sve kao more plavi, plavi,
A od mirisa ti se
Zamuti u glavi…“
( Modro pramaljeće – V. Zemunić )
Jednom davno upitali su me:
„Kad bi se mogla reinkarnirati, koji bi cvijet poželjela postati?“
Bez imalo razmišljanja odgovorila sam:
„Ljubica!“
Tada nisam mnogo znala o tom cvijetku. Znala sam da je gotovo nevidljiv, da cvjeta u pramaljeće i da svi točno znaju kada procvjeta. Neprimjetan, svojim mirisom daje svima na znanje da postoji i da ima mnoge vrline.
Danas znam da je ljubica simbol skromnosti i tajne ljubavi, simbol hrabrosti jer se među prvima suprotstavlja hladnoći zime.
O ovom cvjetiću postoje mnogi mitovi. Hefest je zahvaljujući ljubici pridobio naklonost Afrodite. Zeus je napunio livadu ljubicama da bi utješio svoju ljubavnicu Io koju je, zbog Herine ljubomore, morao pretvoriti u junicu. Napoleon je ljubicu uzeo za svoj amblem.
Javlja se i u kršćanskoj ikonografiji. Simbol je Marijine poniznosti i boli zbog Isusove smrti. Također simbolizira snagu, otpornost, vječnost vjere i njeno nezaustavljivo širenje.
Na dan Cvjetnice djeca se umivaju u laticama ljubica te je ovaj cvijetak svojom bojom i simbolikom vezan i uz korizmeno vrijeme.
I zato, ako vam netko pokloni kiticu ljubičica, nemojte na to gledati kao na obično, bezvrijedno cvijeće! Znajte, to je cvijeće koje ima svoju priču i svoju povijest.
U ovo vrijeme priprema za najveći kršćanski blagdan (i ne samo sada), budimo bolji ljudi, opraštajmo jedni drugima sve uvrede, slabosti, poniženja, prijezir …
Jer …
„Oprost je miris koji ljubičica ostavi na stopalu koje ju je zgazilo.“
( M. Twain )
Dopustimo da nas taj miris što duže prati na svim našim stazama i u svim danima našeg života.
Prekrasno i informirajuće, a ja ću samo dodati:
“Ljubičice ne cvati na brigu, već u doli di se dvoje
voli !”
Nisam ranije razmišljala o tome koliko različitih značenja se pripisuje tom malom, ali opojnom vjesniku proljeća.
Čitajući vaš tekst, saznala sam zašto ste izabrali ovaj cvijet: zaista je simbol hrabrosti, snage i otpornosti (vrline koje sam u posljednjih godinu dana prepoznala i u vama).