LEKTORIRANJE

Iz naše arhive/ objavljeno 06.02.2018.

Tako je to radila naša draga Marija. Uživali smo u radu s njom. Koje dragocjeno vrijeme. Kad netko drag prerano ode (a uvijek je prerano), postaneš svjestan praznine koja ostaje. Hvala, Marija!
…

tekst: Marija Kukić, lektorica Hrvatkoga glasa Berlin

Ujutro, već oko četiri otvorim svoju „jutarnju lektiru“ i pogledam nove tekstove na  HGB. Ako uočim neku bilo tiskarsku ili neku drugu pogrešku, odem na mail i glavnoj urednici Sonji napišem otprilike ovako:

Tekst (tog i tog naslova), ulomak (), red(), umjesto (riječi) treba pisati… Ako sam uhvatila Sonju kod kuće, ona je odmah reagirala i popravila. Ako sam zakasnila, onda je isti posao odrađen kasnije.

Što je lektura? To je pravopisno i jezično ispravljanje  i uređivanje rukopisa te davanje savjeta.

Kako se lektorira? Tekst se u pravilu čita nekoliko puta (najmanje triput). Prvo čitanje podrazumijeva pronalaženje i ispravljanje većeg broja pogrešaka. Čita se rečenica po rečenica i pri tome se osim na rečenični , pozornost obraća na jezični aspekt; sintaksu, red riječi, odnos surečenica unutar rečenice, slaganje rečeničnih dijelova, na morfologiju,  fonologiju i još mnogo drugih stvari

U drugom čitanju provjeravam kako tekst sada izgleda, popravim, ako se ima još nešto za popraviti, a kad sam uvidjela da je sve u redu, tekst šaljem uredništvu. Svoje vlastite tekstove pročitam X puta i uvijek pronađem da sam negdje pogriješila.

Najviše volim raditi na „jutarnjoj lektiri“ jer tu se rijetko potkrade koja greška. Dragi su mi tekstovi koji me podsjećaju na uratke mojih bivših učenika. Tu treba urediti interpunkcije, uporabu velikog i malog slova, -ije –je u riječima, te –č i –ć.

Međutim postoje tekstovi koji imaju i blizu 2 000 riječi. Njih treba skratiti, pročitati milijun puta da bih shvatila „Što je autor želio reći.“ A takvi tekstovi prebogati su svim mogućim pogreškama.

Budem zadovoljna kada vidim da tekst osvane na potralu i da je čitan i lajkan. Onda si umislim da sam posao dobro uradila.