MARIJA IZ MAGDALE
(Matej 28:1-8, Ivan 20:1-18)
‘Uskrsnuo je kako je rekao… Ženo, zašto plačeš…?’
Dražen Radman
Dv’je noći već ne mogoh
Ni sata oči sklopit’
Shrvan bješe moj život
Još uvijek suze ronim
Pod križem tamo stajah
Ko’ i Njegova majka
Sestra njena Marija
I taj učenik Ivan
Čuh sve Njegove riječi
Prije samog mu konca
I sad se ja naježim
Od zvuka zadnjeg hropca
Tad Mu i lice vidjeh
Pod kapljicama krvi
I ne mogu smirit se
Još bol u meni vrvi
S drugom morah Marijom
Poć na grob trećeg dana
Bje’ On pod rimskom stražom
Al’ ne imasmo straha
Ljubav goni svaki strah
Ne bješe stvarno važno
Što će reći straža nam
Jer na grob htjesmo snažno
Htjesmo miomirisom
Tijelo mu pomazat’
Što pod stijenom je sivom
I nikad neće natrag
Neću više vidjet Ga
Na ovoj zemlji živog
Duhove zle On izgna
Iz mene Božjom silom
Tad bijah ja na rubu
Ne znajuć što sve radih
Ko’ da u očnu duplju
Nastaniše se vrazi
Ja drugu vidjeh stvarnost
Što htjede mene povuć’
Oduzet’ mi svu jakost
Odijelo tame obuć’
Dok ne dođe jednom On
I tom zapovijedi zlu
Da napusti mi tijelo
I prestane vuć’ ka dnu
Sloboda koju kušah
Bješe mi kao zora
Udahnula mi duša
Zrak s nebeskih dvora
Al’ kad došli smo pred grob
Taj kamen odmaknut bje’
I gle Gospodina mog
Ne bi’ gdje je položen
Zašto među mrtvima
Vi tražite sad živog
Uzdrma se nutrina
Oči otvore širom
Velebne čusmo riječi
Pa sa strahom radošću
Žurno odosmo reći
Da učenici dođu
Ja ne osjećah umor
Samo vjetar u leđa
O je li ovo čudo
Za sve nas vijest najveća
Potrča Petar Ivan
Što god su mogli brže
Vidješe ručnik smotan
I plahte kako leže
Al’ Njega ne bje’ nigdje
Pa se kućama vrate
Jasno mi bilo nije
Tko tijelo Mu ukrade
Još jednom se nadvirim
Al’ grob stajaše prazan
Ne znadoh što da mislim
Ćutjeh se tako slaba
Ženo zašto plačeš ti
Čuh s mjesta gdje tijelo bi’
K’o da bjehu anđeli
Jecajuć’ odgovorih
Gospodina uzeše
Ne znam gdje Ga staviše
A možda Ga sakriše
Sad kad ne diše više
O zar nije dosta tog’
Mučenja poslije križa
Bol mi prođe utrobom
Htjedoh Ga vidjet živa
Tad naglo izađoh
Obazreh se i vidjeh
Gle vrtlara u bijelom
Što stade ispred mene
Ženo zašto plačeš ti
I koga ovdje tražiš
Upita glasom blagim
K’o da hoće utješit’
Gospodine reci mi
Ako si Ga odnio
Gdje je kamo ga stavi
Reci da po Nj idemo
Tad začuh glas Marijo
Protrljah dobro oči
I vidjeh On On je to
Ne vrtlar što će proći
Sve mi se uskomeša
Gledah živog uskrslog
Bjeh malena sva grešna
A pruži mi tu Milost
On moje vidje suze
I u srce me pronikne
Poslije shvatih isto je
Svakome tko se prigne
Ja još nisam uziš’o
Nebeskome Ocu svom
Sad idi idi s Mirom
Sve kaži braći mojoj
I odoh im reći sve
Mojoj braći u vjeri
Da On uskrsnućem
Rajske otvori dveri