Iz naše arhive/ objavljeno 24.12.2012.
Božićni dani prije pola stoljeća u malome selu Drenova pod planinom Ljubić u Centralnoj Bosni.
Moja brojna obitelj živjela je vrlo skromno u nevelikoj kući …bavili se poljoprivredom, a škrta zemlja malo davala.
Gledano očima 60-godišnjaka koji je upoznao svijet moglo bi se reći da je selo Drenova, kao i cijela općina Prnjavor …tada bila Europa u malom. Dvanaest nacija, nekoliko religija …isto toliko jezika i običaja.
U našem neposrednom susjedstvu živjeli su Ukrajinci, Srbi, Česi, Hrvati starosjedioci, Hrvati iz Dalmacije i Poljaci. Mi, Slovaci bili smo u velikoj manjini.
Sve su to bili obični …većinom nepismeni ljudi. Prilike su ih natjerale da si život sami urede tako da svi budu zadovoljni i da nitko ne bude oštećen.
Danas mogu sa sigurnošću reći da je među susjedima vladalo veliko međusobno poštivanje. Nedjeljom poslije podne sastajalo se vijeće staraca i uvjek na drugom mjestu, kod drugog susjeda i raspravljali o događajima proteklog tjedna …pravili planove za idući. Tu se rješavali problemi koji su nastali …nečija stoka je nekome nanijela štetu, razmirice oko međa, korištenje zajedničke vodenice, ili laništa …mjesto gdje su se natapali konoplja i lan…
Usprkost tolikoj izmješanosti svatko je imao priliku nesmetano živjeti svoju vjeru, gajiti svoje običaje. Poštivali su se i tuđi običaji, vjera, govor, tradicija…, ali bilo je trenutaka kada smo se rado zajedno sjećali da potječemo iz okolice daleke Trnave na sjeveru Slovačke.
Jedan takav datum bio je i Božić. Vianoce se to kaže na slovačkom. Više od Božića ostao mi je u sjećanju Badnjak. Taj dan bili su svi ukućani na okupu. Ujutro rano skuhana je medena rakija. Susjede Srpkinje donosile su jaja i orahe. Bio je to isto lijepi običaj …pomoći drugome da svoj blagdan svečano proslavi. Od jaja i oraha baka je pravila veliki vianocni chlieb …bogati božični kruh.
Cijeli dan bio je ispunjen nesvakidašnjim aktivnostim. Kitio se bor… Pa sad! Bila je to borovnica, koja je često morala biti sastavljena od nekoliko stabalaca da bi dobila malo bogatiji izgled. A nakit! …orah, jabuka, komadić sjajnog papira, mašnice od bijeloga platna…
Postilo se na Badnjak, ali ja to ne bih nazvao postom, jer se za ručak jela juha od rajčice i riba. Slana heringa kupljena u zadruzi …trgovini u selu po cijeni …riba i pol dinar i pol i uz nju salata od krumpira i kukuruzni kruh. Ja bih to za tadašnje prilike nazvao svečanim objedom.
Ostalo mi posebno jedno Badnje veče u sjećanju. Mislim da sam imao tri ili četiri godine.
Na Badnju večer unosio bi se Božić u kuću. Na stolu je bila postavljena večera …Kuhana pšenica s medom, salate …od graha, krumpira i kiselog kupusa, suho voće, orasi i lješnjaci, kompot od suhog voća u velikoj zdjeli, med u saću…
Baka je počela moliti krunicu, a ostali prihvatili. Tada su baka i djed uzeli sa stola od svega po malo i izašli to bodijeliti blagu …stoki. Po povratku su sobom donijeli slame, koju su prostrli ispod stola. Krunica se molila do kraja, a potom su svi govorili veselé Vianoce …sretan Božić i ljubili se međusobno.
Te večeri bilo je sve kao i uvijek, kao i stotine godina prije toga kod Cipara bilo gdje u svijetu. Sve do skoro pred sam kraj moljenja krunice.
Odjednom se začuo glasan lavež psa. Ukućani se pogledali međusobno, ali su nastavili s molitvom. Onda se začulo neko grebanje po vratima, a pas je od uzbuđenja skoro pokidao lanac za kojega je bio svezan.
Djed je otvorio vrata, a preko praga je u kuću pao čovjek i ostao tako ležati.
Prekinuli smo s molitvom, a ukućani počeše pružati pomoć. Čovjek je bio potpuno promrzao. Kada su ga okrenuli djed ga je prepoznao. Bio je to Stojko iz udaljene Šnjegotine.
Nakon kraćeg vremena Stojko se vratio u život. Mogao je govoriti i htio ispričati priču, ali baka mu je rekla da će to kasnije i ponudila mu mjesto za stolom. Mi smo nastavili s molitvom …ustvari završili smo zadnjom molitvom, jer nitko više nije znao gdje smo ju prekinuli. Govorili smo veselé Vianoce i ljubili se međusobno …uključujući i Stojka.
Hristos se rodi …odgovarao je Stojko kao odgovor na naše veselé Vianoce.
Kod večere nam Stojko ispričao svoju priču. Bio je na putu u Prnjavor, jer mu je tamo ostalo nekoliko ovaca. U planinskoj Šnjegotini su ljudi živjeli od uzgoja ovaca. Kada bi tamo pao snijeg selili bi s njima u niže krajeve, a u zimu se vraćali kući. Tako je bilo i ovaj puta. Na povratku sa selidbe, razbolilo mu se nekoliko ovaca, pa ih je ostavio kod poznanika i sada je išao po njih. Jaka studen i slaba odjeća, neproprćen put, snijeg …daleki put i umor učiniše svoje.
Dugo su djed i Stojko pričali u božićnu noć, a onda su pošli na počinak. Na slami ispod stola napravljena je postelja za Stojka.
Ujutro kad sam ustao nije ga više bilo. Rano zorom nastavio je put ka svojim ovcama. Ostala je samo slama ispod stola, a baka je rekla da se ona zbog toga i unosi u kuću. Kao simbol dobrodošlice svakome u nevolji. Bilo je to jedini puta da je stvarno bila potrebna nekome u maloj kući kod Ciparovih u Drenovi pod Ljubićem u Bosni.