PODERANE GAĆE ILI LANGOŠICE

Ovaj tekst objavljen je prvi puta 3. veljače 2011.
piše: Emil Cipar

Što jest …jest! Valja poštivati autoritete. A za nas ste jedini autoritet vi dragi naši čitatelji …i vi ste donijeli svoj sud. Na naš prilog Tačke s pekmezom od šljiva bilo je najviše klikova. Približno tako veliku pažnju, ali ipak ne toliko, pobudio je naš članak Noć me stigla u tuđini u kojemu spomenusmo hobi gospode iz Hrvatskog svjetskog kongresa.

Sad …tačke s pekmezom su tačke s pekmezom …ukusno jelo iz podunavske kuhinje, koje je više doprinijelo integraciji i razumijevanju među narodima, nego sve akcije HSK-a od njegovog osnutka do danas.

I mi smo oportunisti i priključujemo se uspješnijima.

Zbog toga donosimo još nešto iz bilježnice moje bake …nešto što je poznato od Schwarzwalda do ušća Dunava. To su čuvene poderane gaće, koje se uspješno bore s hamburgerima, pizzama, dönnerima, zahtjevima za oduzimanje odlikovanja i ostalim konfekcijskim proizvodima brze prehrane i populističkih mišljenja.

Poderane gaće for ever!

O čemu se radi ovdje? Jednostavan recept …uobičajeno tijesto s kvascem ili praškom za pecivo, slatko ili slano, ovisno o raspoloženju, malo pekmeza …sada se više niti ne usudim reći od čega …i već imamo u ustima jako ugodan zalogaj.

Prvi međunarodni susret s poderanim gaćama imao sam prije točno dvadeset godina. Baronica Csilla von Böselager, pozvala me u njen dvorac Hellinghofen u blizini Arnsberga u Westfaliji na razgovor.

Barunica je možda poznata starijim čitateljima koji se sjećaju događaja iz 1989. godine, kada su tisuće i tisuće izbjeglica iz DDR-a preko Mađarske prešle u Austriju.
Csilla von Böselager je tada zajedno sa budimpeštanskim svećenikom Imrom Kozmom danima brinula o oko 50 000 ljudi i učinila mogućim, ono što visokoj diplomaciji i politici nije uspjelo …otvorila je željeznu zavjesu koja je desetljećima dijelila dva svijeta.

Barunica Csilla von Böselager je rođena u Mađarskoj, poznavala je jezik i ljude, ali ta kvalifikacija nije dovoljna da bi se ovaj zadatak tako uspješno obavio. Tu je potrebno više od toga i barunica je imala to nešto.

Bila je uvjerena kršćanka. Jedna od onih osoba u koju moraš gledati uzdignute glave i biti sretan da pripadaš istoj vjeri kao i ona. Takve osobe su vrlo rijetke.

Dakle …ta divna žena pozvala me na razgovor u svoj domicil u spomenuti dvorac.

Poderane gaće u dvorcu

Već iz daleka dvorac ulijeva neko strahopoštovanje. Bio je sumrak, a njegova silueta u vrijeme mojega dolaska se jasno očaravala u kontrastu vedrog zimskog neba iznad Sauerlanda.

Barunica me primila u salunu, a sobarica je servirala čaj i kekse.

Bilo je to u vrijeme kada se u Mađarskoj nalazilo dosta izbjeglica iz Hrvatske …većinom iz Lipika i Pakraca i barunica je sa Malteškim vitezovima i mađarskim Caritasom organizirala pomoć. Planirala je putovanje u Mađarsku i ja sam ju trebao pratiti. Pričala mi je svoju biografiju, koja nije uvjek bila tako blistava. Prognanstvo nakon drugog svjetskog, težak život u Venecueli, glad, siromaštvo…

U razgovoru je jasno dolazila do izražaja njena neizmjerna ljubav prema Mađarskoj. Pominjala je i poznata mađarska jela. Tako dođoše na red i poderane gaće.

Bili mi nekako poznati ti kolači slični krafnama, kako ih je barunica pokušala opisati, ali nekako mi se slavonski naziv poderane gaće učinio prostim i nisam ga htio izgovoriti u salunu pred očima tolikih predaka koji su nas nijemo gledali sa zida.

Stvarno …galerija predaka ovjekovječenih na ogromnim slikama bila je impozantna.
Ali barunici baš bilo stalo da mi pojasni o kakvom se jelu radi. Zamoli me da pođemo u kuhinju u dvorcu.

Poderane gaće govore sve jezike

Kuhinja je …na moje iznenađenje, bila dosta primitivno uređena. Štednjak na drva i na zidu nekoliko polica sa starim posuđem.

Jedan ogromni stol bez stolnjaka i puno jednostavnih stolica.

Barunica je s kuharicom nešto temperamentno pričala na mađarskom. Nekoliko puta izgovorena je riječ langos.

Nakon kraćeg vremena barunica mi se obrati na njemačkom i predloži da …ako nemam ništa protiv nastavimo razgovor u kuhinji a Rezyka …tako se zvala kuharica …će začas pripremiti to jelo i rješiti svaku dilemu.

Prihvatio sam vrlo rado. Ugođaj u kuhinji, koja me podsjećala na kuhinju moje bake, bio mi daleko draži i bliži mojem staležu od onoga u salunu.

I Rezyka se svojski trudila da mi pojasni sve tajne pripremanja poderanih gaća. Nije bio nikakav problem da ja nisam znao niti riječi mađarski, Rezykina mimika bila je nedvojbena.

Puha liszt! …pokazala mi je na brašno u zdjeli i pritom ga uzela vršcima prstiju i stisnula pokazavši mi da se radi o mekom brašnu, koje se koristi za kruh. Shvatio sam da je to za poderane gaće bolje nego oštro brašno, koje se koristi za kolače.
Élezstö! …reče mi pokazujući kvasac …i tako redom ..viz …voda, só …e to stvarno ne trebam prevoditi.

Umjesila je tijesto, neprestano pričajući. Kada je bila gotova, pokazala mi ga je, a pogled na majstorski glatko umiješano tijesto već je otvarao apetit.

Pokrila je tijesto kuhinjskom krpom i stavila ga u blizinu štednjaka

Ja sam nastavio razgovor s barunicom o svjetskim stvarima. Barunica je za svoj angažman u Mađarskoj bila visoko odlikovana i cijenjena. Primjetilo se da ona svoje kršćansko uvjerenje živi i da uživa u njemu.

Za vrijeme razgovora češće smo pogledavali u zdjelu prekrivenu krpom. Kada bi tijesto ispunilo cijelu posudu, Rezyka ga je istresla na stol i još jednom vješto premjesila, malo pritisnula rukama i opet pokrila krpom.

A mi nastavismo razgovor. Barunica je pričala o svojim dnevnim kontaktima sa Hans-Dietrichom Genscherom u to vrijeme. Ona i njeni Malteški vitezovi obavili su posao, kojega njemačka država nije mogla i nije smjela činiti, jer bi to značilo mješanje u suverenitet druge države. Kada države dođu na kraj svoje moći …onda pomaže jedino ljubav, jer ona ne poznaje i ne priznaje granice.

Tijesto je opet vidljivo povećalo volumen. Sada je Rezyka iz njega pravila kuglice veličine breskve i poslagala ih po stolu. Svaku je malo pritisnula dlanom i opet pokrila krpom, a mi nastavili razgovor.

Kroz razgovor sam upoznao i Imru Kozmu baruničinog prijatelja u Budimpešti. Divna osoba, koja svim svojim bićem živi svoju vjeru. Nije čudo da je odabrao poziv svećenika u vremenima u kojima crkva nije bila rado viđena u državi.

Kad god bi se krpa podigla, Rezika je otkrivala tijesto i uvjek dlanom pritiskala. Na kraju su bili veličine tanjura za kolače.

Tada je Rezyka uzela s police ogromnu tavu i stavila ju na štednjak. Iz ormara je uzela jednu zemljanu posudu podigla poklopac i pokazala mi sadržaj. Pomirisao sam.

Varrás! …reče. Ali barunica nije morala prevoditi,  jer oči i nos ne varaju …bila je to topljena svinjska mast.

Rezyka je stavila nekoliko velikih žlica masti u tavu. Zatim je na vruću mast stavljala komade tijesta. Ugodan miris i cvrčanje tijesta ispuniše kuhinju u dvorcu. Rezyka je na štednjak stavila čajnik, posudu u kojoj se kuha čaj.

Dala mi je da pomirišim sadržaj jedne limene kutije.

I da nije rekla menta, prepoznao bih miris listova te biljke.

Barunica mi reče da oni najviše vole poderane gaće uz čaj od mente.

Uskoro su prve poderane gaće bile na već pripremljenim tanjurima.

Ribizli lekvár …reče Rezyka stavljajući na stol marmeladu od ribizla.

Barunica mi kroz prozor kuhinje pokaza na vrt iz kojega su menta i ribizl. Iako je domicil moje bake bio daleko skromniji …sve me to neodoljivo podsjećalo na djetinjstvo, na zimske večeri …na poderane gaće i čaj.

Poderane gaće na putu po Europi

A onda smo nastavili diskusiju o nastanku naziva poderane gaće. Moji su ga pri selidbi na jug pokupili u Mađarskoj gdje su se zadržali nekoliko godina. Mađari su ga preuzeli od Dunavskih Švaba iz Schwarzwalda, a Dunavski Švabe imaju dva naziva Zerrissene Hose i geschnittene Hase što se u Franaka izgovara gschniddna Hosn. Bezbroj jezika dalo je svoj obol u nazivu, ali ukus je ostao isti.

Rezika ih naziva langosice …to mije pojasnilo učestalost riječi langos u razgovoru.

Poderane gaće, podrapane gače, langoši, langošice, lepinjice, pogáče, trešče, fanjki… toliko imena, a samo jednostavan komad tijesta pečen na ulju

Pod bilo kojim nazivom u bilo kojem obliku, s bilo kojim prilogom …prijaju izvrsno. I bilo to u dvorcu Hellinghofen u blizini Arnsberga u Westfaliji, ili u potleušici moje bake u Drenovi pod Ljubićom, ili ispred sportske dvorane u Slavonskom Brodu za vrijeme Katarinskog sajma… poderane gaće svugdje pričaju svoju europsku povijest.

Želiš li ih i ti isprobati pridržavaj se Rezykinog recepta. Za kilogram brašna treba paketić kvasca (40 grama). Sol …po okusu. Umjesto soli …može šećer, a može i jedno i drugo zajedno. Topla voda, koliko je potrebno za jedno osrednje tvrdo tijesto. Bitno je nekoliko puta premjesiti.

Oblici su različiti. Rezyka ih je pravila okrugle, moja baka četvrtaste, a u sredini je prorezala šlic. U Schwarzwaldu sam jeo trokutaste …u sredini isto šlic, kroz kojega se provuče jedan kraj.

Topli …sa pekmezom, ili bez …jednostavno pašu u zimsko doba godine.

Želim ti dobar tek!

Budimpeštanski anđel

Barunica Scilla von Boeselager umrla je 1994. godine i sahranjena je u obiteljskoj kapeli dvorca Hellinghofen. Za mene „Budimpeštanski anđel“, kako ju je nazivalo preko 80 000 izbjeglica iz tadašnjeg DDR-a i kasnije bezbroj izbeglica iz Hrvatske, još uvjek živi u mojim sjećanjima. Uspomena na barunicu pomaže mi u jačanju moje vjere u neizmjernu Kristovu ljubav,  jer je sve manje prigoda za to u dnevnom životu.