piše: Katica Kiš
Poniznost
Sv. Augustin kaže: „Gdje je poniznost, tu je ljubav“. Poniznost je majka svih drugih krjeposti.
„Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen“. Lk 14,11
Poniznost je urođena vrlina čovjeka i plod Duha svetoga. Javlja se tamo gdje vlada veliko poštovanje i ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je osobina onoga tko je pokoran, skrušen i poslušan. Sinonimi ove riječi su:
podređenost, popuštanje, poslušnost, pobožnost, smirenost, skrušenost, odanost, strahopoštovanje, pokornost, skromnost, strpljivost, blagost, dobrohotnost, milosrdnost, postojanost, iskrenost, posvećenost Bogu…
„Riječ je tijelom postala “, kako bi čovjeka povela putem poniznosti, da služi Bogu i bližnjemu, proslavljajući Boga u spašavanju ljudi.
Karakter poniznih ljudi:
– Tihi i povučeni u životu i radu
– Poštuju mišljenje drugih ljudi
– Podržavaju druge u njihovom radu
– Ne guraju se naprijed
– Nisu agresivni i osvajački nastrojeni
– Puni strpljenja i ljubavi prema drugima
– Osjete i poznaju istinu o drugima
– Pomažu potrebitima iz ljubavi
– Govore dobro o drugima
– Nisu priznati u društvu
– Njihova djela ih čine poznatima
– Po plodovima ih se poznaje
– Materijalizam im ne znači mnogo
– Raduju se uspjehu bližnjih
– Strah Gospodnji je njihova snaga
Ljudska poniznost je vrlo potrebna za ostvarenje mira i blagostanja u svijetu.
Evo kako postići poniznost, savjetuje Majka Tereza:
– Govoriti što manje o sebi
– Ne miješati se u tuđe poslove
– Paziti da ne budemo znatiželjni
– Prihvaćati radosno protivljenje i ispravke
– Prelaziti preko tuđih pogješaka
– Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju
– Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni
– Odgovarati uljudno i kad smo izazvani
– Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo
– Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo
– Birati uvijek ono što je teže, (kako bi drugima bilo lakše)
Naš Spasitelj Isus Krist, ponizno je prošao ovom našom zemljom i ponizio se sve do strašne smrti na Golgotskom križu, poslušan Bogu ocu, kako bi nas spasio od vječnog prokletstva. Njegova ljubav nikada ne prestaje, jer je On živ, uskrsnuo od mrtvih, te se u njega možemo ugledati i naučiti poniznosti.
„Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“. Mt 11,29
Oholost
„A daje On i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.“ Jak 4,6
Oholost je negativna osobina ljudskog karaktera, temeljni grijeh čovjeka koji vodi do drugih grijeha kao mržnje i nesloge. To je stanje kada čovjek sebe smatra boljim i superiornijim od drugih ljudi. Očituje se kroz aroganciju, bahatost, drskost, osornost, uobraženost, ponositost, taštinu, hvalisavost, zavist…Ohol čovjek je uvjeren da sam sve može postići, ponižavajući druge, tražeći da ga se hvali i uzdiže, ne tražeći tuđi savjet. Ako ga se uhvati da je u krivu, postaje ljutit.
Obilježja karaktera oholih ljudi:
– Vrlo često u govoru ističu svoj JA
– Samouvjerenost u svoje postupke i djela
– Svugdje žele biti prvi i u prvim redovima
– Ne priznaju djela i uspjehe drugih ljudi
– Ponižavaju i ogovaraju druge ljude
– Imaju bolesnu želju za priznanjem
– Žele biti u društvu uspješnih i slavnih
– Nemaju straha Božjeg u svojim srcima
– Vjeruju u svoju snagu i svoja djela
– Nemju mnoge prijatelje
– Zavidni su na uspjehu drugih
– Uobraženi su i misle: „nitko bolji od mene“
S oholim ljudima je vrlo teško održati pravo i iskreno prijateljstvo. Često se tad u ljudskim odnosima javlja nesloga, svađa, razdori, nepodnošenje, jer je svaki čovjek stvoren „na Božju sliku i priliku“, te ne može uvijek podnosti oholicu koji ga ponižava i tlači. Tamo gdje se oholost povećava, nestaje sloga i sreća.
Grijeha oholosti čovjek se može osloboditi i riješiti kada izgrađuje vrlinu koja je u suprotnosti oholosti, a to je poniznost.
Ova vrlina je snaga koju čovjek dobiva kada se opredijeli za pošteno, pravedno, čestito i humano. To je svjetlo u kojem zajednica i društvo može sretno živjeti, kada čovjek savlada egoistične, nemoralne, korupcijeske, nehumane i zločinačke opsesije.
Kad se počne kultivirati poniznost, ona vodi prema trajnoj osobnoj i društvenoj sreći, harmoničnom suživotu, poštenju, ljubavi i miru.