Ivica Smolec
Bili smo rupica i gumb,
zakopčavali se dnevno.
Najčešće dugo i nježno,
ponekad – strasno i gnjevno.
Kopčat’ se po ovoj vrućini?!
Snebivali su se ljudi.
Nismo se obazirali na njih
jer ljude svašta čudi.
Vrijeme kopčanja prošlo je.
Ostala ti je tek sjeta,
zimska čežnja za gumbom
iz onih davnih ljeta.
Da, nije ti bilo suđeno,
sve dobre stvari ti odu.
Gumb je otplovio rijekom
jer greškom si pustila vodu.
A rupice bez gumba,
na starinskom kaputu,
ne nalaze prikladan gumb,
starinsku verziju krutu.
Sad možeš samo žaliti.
Kasno je reći: Oprosti!
Sad možeš samo žaliti
za svojim gumbom od kosti.
Još kad bi i ovo znala,
ne bi ti smanjilo tugu:
tvoj, nekad vjerni, gumb
je našao rupicu drugu.
5. ožujka 2009.