Stipo Lučić
Heeej, spavaš li,
znaš li da snove ti kradem?
Po srcu ti premećem
uspomene drage.
Tražim sebe u njima.
Lopove, zašto si tu,
među odbačenim si i
nepotrebnim.
Pogrešno je srce ovo,
zabludjeli provalniče,
potraži si sklonište novo.
Poraženo i klonulo
srce uzmiče
u beznađe sutrašnjice.
Kad negdje iz dubine,
glas me poznat trže
heeeej, klonuli, ovamo,
u drugoj polovici srca,
mjesto je nepresušne ljubavi.
Na tronu sam postavljen
i kraljem proglašen.
Klecnuše noge,
Srce se u srcu otapa
Sretniče jedan,
Zar sumnja te slama
Hvala Milada Rabihić.
Naše slutnje
U okršaju beznađa
u slutnji života
osta jedna riječ:
volim.
Idem i ne znam
tražim i dajem
po tragovima
ljepote i snage.
Molim, o sjeto
dođi i stani.
Na rubu smo
rješenja.