Stipo Lučić
Strepim i nadam se,
osluškujem i čekam,
ćutim udarce srca znane,
osjetim dah ti,
glas tihi u žamorima prepoznam,
u vjetru ga čujem, miluje me.
Strahovi u meni, kajanja i boli,
grižnje i tuge me svladavaju,
snovi me košmarni bude.
Pogledavam, čekam,
pitam savjest,
čežnju zatomljujem, gušim,
nadu potajno hranim.
U sjećanje povirujem,
poglede vidim, dodire osjetim,
usne ti vlažne očekujem.
Oluje me raznose,
kiše me znane kvase,
izgubljen lutam Gričem.
03.08.2016.god.
…”Ja samo znam da sam, nakon što ne objavljujem više na ovom portalu svoje pjesničke uratke, u ulozi čitatelja, a koji, kadšto, sebi dopušta pravo i osvrnuti pokudom ili pohvalom pročitanog…”
Vrlo mi se svidjelo ovo gore napisano od Vas.
Hvala i u moje ime.
Lijepi pozdravi.
Dubravka
Cijenjeni gospodine Roko, zahvaljujem na vašim osvrtima, pokudama, jer mi pomažu popraviti nedostatke i pohvalama, jer mi daju podršku i nove snage, budući da dolaze od vrsnog majstora soneta i vezane rime. Istina, na većinu se ostalih kritika ne osvrćem, jer nevažne su mi, pišem za svoj gušt. Žalosno je koliko se uistinu poezija kod nas malo čita i štuje, pa mi je svakako čast imati, makar i pretežito žensku čitalačku publiku, a među kojoj je dobar broj peotskih duša koje cijene, vole i prepoznaju poeziju. Izuzetno sam zahvalan, da i Vi prepoznaste moju poeziju, makar i u pjesmicama.
Stipo dragi, pjesniče široke čitalačke publike bez ironije, tebi takvo što nije potrebno raditi, jer si i sintaktički, i semantički prepoznatljiv pjesnik, pa ćete tvoji ljubitelji, a koji su pretežno ženskoga roda, među stotinama poeta, kažem, prepoznati. Zapravo, mene si trebao apostrofirati – nikako gospodina Josipa Mayera, jer ga je dirnula tvoja pjesma. A to što ju je deminutivom imenovao, vjerojatno je u pjesmici zavibrirao i glagol dirnuti, pa je ono ti ironično spram njemu, Josipu, plahost u najmanju ruku. Ja samo znam da sam, nakon što ne objavljujem više na ovom portalu svoje pjesničke uratke, u ulozi čitatelja, a… Read more »
Neobična mi je čast, ponos i pohvala vidjeti dva vrsna i cijenjena pera zabavljena na mojoj, kako rekoste, pjesmici. Ja sam pjesnik s godinama, ali u pjesničkim povojima i hvala vam sto me njegujete očinski i savjetujete dobronamjerno. Vjerujem da uz dosta truda bih postigao zadate mi ciljeve, vašim opaskama, ali možda se usudim biti bezobrazan pa postavim negdje, na vidjelo poetskoj javnosti ove tri pjesme, a bez potpisa autora. Jako bi me zanimao sud prosječnog čitatelja poezije, ne u smislu stručne kritike već jednostavno u smislu dopadnosti i čitanosti. Hvala vam dragi moji, ako smijem osloviti, kolege.
Poštovani gospodine Roko
U stvari Stipina pjesmica me je dirnula da se na neki način oglasim.
Evo upravo sada ugledah Vaš pjesnički dodatak,k mojemu polovično pjesničkom komentaru,zapravo ni sam ne znam kako bi taj moj uradak nazvao. I, hvala Vam i za to djelo,s kojem ste mi oljepšali ove večernje sate.Kako se ono rado kaže. Zajedno smo jači.Lp-jm
Poštovani gospodine Josipe, bez naslova Vam je ovaj sastavak, a, s obzirom da ste se oslonili na poetski uradak „Nemiri“ autora Stipe Lučića, tretiram ga, evo, kao komentar. Međutim, s nešto pjesničke vještine i dovitljivosti mogao bi i pjesmom biti: SUNCE SREĆE I u mojoj se duši evo nemir stvara; neko me čudo guši, a mučnina obara. Loše se doba sprema, pa, kako iz tunela kad svjetla nigdje nema – kad je noć na tron sjela? Ljubav mi, ko cvijet sveli, nitko ne zalijeva, a ja živjeti želim gdje radost uspijeva; i gdje nam ljubav vlada, kao što mudrost reče*:… Read more »
I, u mojoj duši, -stvara se nemir.
neka čudna mučnina.
Loše vrijeme se sprema.
Ne vidim izlaza,-ali, ni svjetla,
na kraju tunela.
Želim živjeti,-a nitko me ljubavlju
ne zaljeva.
Poput uvele ruže,-u vrtu punog,
šrenog cvijeća.
Ipak živim u nadi,-da će jednog dana,
nakon kiše,- sunce da sine.
I ljubav će se ljubavlju,-više zalijevati.
De gustibus non est disputandum, vrli kolega Stipo. Istina, i slobodan stih ima svoje čari! A da ih nije imao, nikada se ne bi pjesma „Marina“ velikog poete Arthura Rimbauda smatrala prvom pjesmom napisanom slobodnim stihovima u europskom, a, onda, i u svjetskom pjesništvu. Samo da si još nešto više pažnje posvetio, posebno pak u sintaksi. Npr. „ … u vjetru ga čujem (glas), miluje me … Jer, ovo ti „miluje me“, odvojeno zarezom, disparatno je i ne uklapa se u stanje zatečenosti subjekta. Već iza stiha „ćutim udarce srca znane“, umjesto zareza, trebalo je staviti točku i zarez, s… Read more »
Zahvaljujem cijenjeni prijatelju, vrsni majstore soneta. Drago mi je da mogu vidjeti vaš izričaj na moju pjesmu Ipak mi je original poetičniji, tečnije i izravniji izričaj Hvala mnogo na vremenu i trudu
Hvala Dragana. Pjesma je pokušaj dočarati emocije nađe , čekanja , zennju. Nemire u čovjeku
NEMIRI
Još strepim i osluškujem,
još se nadam i, stog, čekam,
sve dok srcem svojim čujem
dah i glas ti iz daleka.
U žamoru – lik tvoj znače,
a za vjetra – miluju me;
ali samo da ne tlače
kad strah i bol uđu u me!
Grižnju s tugom mir mi ruše –
san košmarni što me búdi;
čežnje rastu sve do guše,
usne vlažne duša žudi.
U oluji sebe sričem
i, izgubljen, lutam Gričem.
Snaznu ljubav potiskuju sumnje i strahovi….nazalost i oni spadaju u siroku sliku oblika ljubavi……osjecaji su tako zivo opisani kroz stihove da ih citanjem prozivljavam……tuzna i snazna pjesma…..predivan tekst Stipo..