Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja BRELJAK
Nerviralo me pomalo kada se posljednjih godina u analizi i kritici suvremene literature pojavio izraz „žensko pismo“. Čuj, žensko pismo! Ma nemoj mi reći! Baš samo žensko?! Kao da je, Bože mi oprosti, neko posebno, nenormalno djelo. Onakvo za koje trebaju posve druga mjerila. Činilo se kao da je tvorac te naoko nježne kovanice time činio uslugu autorima djela. Bolje reći, autoricama. Jer o njima je riječ. A nije tomu tako.
Izdvojivši djela ženskih pisaca u kolonu „žensko pismo“, na neki način ih se drukčije vrednovalo, odvojeno, odmaknuto i manje nego li one iz reda „muškog pisma“. Prava podvala. Jer, mjera literarne vrijednosti neovisna je od spola autora. A ta se razlika u vrednovanju, odnosno poimanju, pa i nagrađivanju, ne samo u ovoj oblasti, nego u cjelokupnom životu, gledajući širi povjesni kontekst, i nije baš nešto značajno izbrisala. U odnosu na neka vremena, od prije stotinu godina, pomaka ima, ali tema ipak ostala, uvijek aktualna.
Suvremeni njemački analitičari i danas će s lakoćom utvrditi, promatrajući preko 100 raznih zanimanja i uzimajući u obzir na desetke tisuća uzoraka pri istraživanju, kako je rad žene nedvojbeno i osjetno, manje priznat, cijenjen i što je najgore i najbolji dokaz podcjenjenosti, i manje plaćen od istovjetnog rada muških kolega. Ovi rezultati suvremene Njemačke, navode na pomisao kako ni u Hrvatskoj nije puno bolje. Istina, porastao je broj obrazovanih, zaposlenih, angažiranih žena, politički aktivnih. No, nedovoljno, sasvim sigurno.
Ne tako česta je pojava i u glavnom njemačkom gradu poput one iz protekloga tjedna. Naravno, izazvala je pozornost. Ispred i u zgradi njemačke vlade, pred paradnim vojnim strojem i radoznalim medijima, dvije žene! Njemačka kancelarka Angela Merkel i hrvatska premijerka, Jadranka Kosor. U njemačkoj povjesti prva žena-kancelarka. U hrvatskoj povjesti, prva žena na mjestu premijerke. Zlobnici bi rekli: „Žena na brodu, donosi nesreću“. Pa ako državu usporedimo s pojmom broda, nije dobro. No, njemačka istraživanja pokazala kako se kancelarka dobro nosi sa nestabilnom gospodarskom situacijom i brodom na namirnom moru te bilježi veliku popularnost kod građana. A hrvatski analitičari tvrde da je potpora vladi u ovom trenutku, veća nego li ikada u posljednjih pet godina. Te da Jadranka Kosor, ide svojim putem. Što uzimajući u obzir splet okolnosti pod kojima je stigla do premijerskog mjesta, djeluje ohrabrujuće.
Takve, slične, pohvalne riječi uputila je hrvatskoj premijerki i njemačka joj kolegica, čestitavši joj na „hrabroj politici koju vodi“. Sa strane se , vjerujemo, bolje vidi i kritikuje pa smo skloni, vrlo rado, povjerovati riječima i ocjeni Angele Merkel. U hrvatskoj državi korupcija do korupcije. Upravo u državi, državnim organima. Pa na vidjelo isplivava sve što se prije sklanjalo pod tepih. Sad metlom sve treba razmesti, počistiti koliko je moguće. Za vjerovati je da namjere nisu samo folklorne i plakativne već iskrene i temeljite. Takvima ih obznani hrvatska premijerka i u razgovoru koji je vodila sa novinarima Frankfurter Allgemeine Zeitung. Direktna, hrabra, komunikativna i otvorena žena na čelu hrvatske vlade. Takvom je doživjeli Nijemci.
Neke stvari se pokrenule, otvorile. Treba dalje, po temeljima korupcije, dublje. -Nulta tolerancija, reče premijerka. Nama vani baš drago. Treba samo oštro metlom, kao po vlastitoj kući. Pa i po cijenu da zlobnici, u želji da omalovaže, kažu: – Tipično! Ženska posla!