tekst i foto: Sonja Breljak
Makarska/ Istina je, ja svoj “ljetni sat” navijam prema terminu održavanja Festivala klapa uz mandoline i gitare koji se godišnje održava u Makarskoj. Činim to već više godina, otkako nemam školske djece pa mogu ljetovati i izvan školskih praznika. I nije mi zbog toga niti mrvicu žao. Čak štaviše, tim užitkom u klapskom pjevanju “zarazila” sam i supruga, stariju kćerku pa i njenog njemačkog prijatelja.
Moja ljubav prema višeglasju vuče korijene još iz ranog djetinjstva.
Naime, u obitelji Kolovrat, porijeklom iz Imotskog, iz koje potječem, skoro svi su glazbeno nadareni, dobra glasa, sluha i i ritma pa pjevamo, sviramo ili plešemo. Pjevanje je moj svijet od djetinjstva. Otac me zarana učio u svakoj pjesmi tražiti tercu, drugi glas koji bi uljepšao melodiju. Potom se to nastavilo pjevanjem uz bratovu harmoniku pa ranim i dugogodišnjim članstvom u bugojansskom, vrlo uspješnom, dječjem zboru “57 djevojčica i dječaka” a kasnije i spasonosnim članstvom u crkvenom zboru u vrijeme berlinskih, izbjegličih dana. I tako sve do danas. Jednostavno, ljubav ka višeglasnom pjevanju bespovratno se uvukla u sve moje pore.
Razmišljam o tome i prije početka ovogodišnjeg, 13. po redu Festivala klapa uz mandoline i gitare koji se u Ljetnom kinu u Makarskoj održava u okviru Makarskog kulturnog ljeta. Ljetno kino je puno kao i prije četiri godine kad se tu zatekoh sasvim slučajno, ugodno iznenađena i obradovana viđenim. Načinih tada prilog o Festivalu nakon kojeg mi se javio njegov direktor, profesor Vedran Buble te mi poslao CD Festivala. Od tada sam redoviti i ne slučajni već duboko namjerni gost Makarske upravo u vrijeme održavanja Festivala klapa.
Na pozornici ljetnog kina ovogodišnjeg, 13. po redu Festivala, u predivnoj, toploj makarskoj noći, našlo se 12 klapa: Kamen, Histri, Trogirski kanti, Marineta, Sol, Hrvace, Subrenum, Čiovo, Kaše, Kumpanji, Tramuntana i Bonaca.
Pokrovitelj Festivala je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i Splitsko-dalmatinska županija.
Festival je natjecateljskog karaktera a najbolje bira i publika i stručni žiri.
Peteročlani žiri prevodio je Duško Tambača. Sve je pozdravio i pratio gradonačelnik Makarske Jure Brkan. Program je, kao i prošle godine, vodila Lejdni Oreb.
Publika je ispunila ljetno kino skoro do posljednjeg mjesta. Tamo, u sredini petog reda, uživala je i moja malenkost. O, da, baš uživala u predivnim glasovima, skladnim melodijama, harmoniji, uvježbanosti, ugođaju, ljepoti, glazbi, svemu.
Nakon svih izvedbi prikupljeni su glasovi publike. Dok su se oni zbrajali a i stručni žiri dogovarao i razgovarao o najboljim izvedbama i klapama, na pozornici je, van natjecateljske konkurencije, predstavljena klapa Srdela koja obilježava impozantnih 50 godina postojanja i djelovanja.
Prema glasovima publike, prvo mjesto je uvjerljivo pripalo klapi Kaše iz Dubrovnika koja je pjevala pjesme: Srce oriđinala” i “Bilo je jugo”. Drugi i treći su, prema odabitu publike, bili Trogirski kanti i klapa Marineta.
Klapi Kaše je, pored priznanja koje su dobili svi sudionici, predana i nagrada, keramički violinski ključ, rad Ivane Brkić.
Prema odluci stručnog žirija, koji inače dodjeljuje brončane, srebrne i zlatne plakete, ove godine nije dodijeljena niti jedna brončana plaketa.
Srebrna plaketa je pripala klapama: Trogirski kanti, Sol, Subrenum, Kumpanji i Bonaca.
Zlatne plakete dodijeljene su klapama: Kaše i Tramuntana a prvo mjesto, prema osvojenim poenima i glasovima žirija, pripalo je klapi Tramuntana iz Kraljevice za izvedbe pjesama “More snova” i “Uvik ljubit ću te ja”. Njima je nagradu, keramičku lampu, u društvu direktora festivala Vedrana Bublea, uručio gradonačelnik Kraljevice Dalibor Čondrlić koji se, kako je sam rekao, sasvim slučajno našao u Makarskoj pa čuvši za nastup Tramuntane došao podržati ih. Svakako, s puno ponosa je to rečeno. A ponos je tu s razlogom.
Ovogodišnji festival djelovao je nekako živ, osvježen. Klape su obnovile repertoare, unijele polet, veselim pjesmama ponijele i publiku. Vidljiva je velika uvježbanost i silan rad koji iza toga stoji. Publiku je, sudeći prema broju glasova, posebno oduševila mlada dubrovačka klapa Kaše koja donosi uvijek nove i originalne klapske napjeve. Žiri je istovjetnom oduševljenju klapom Kaše, dodao, mrvicu još i veće oduševljenje klapom Tramuntana koja, uz poštovanje i svim ostalim članovima i klapama, ima uistinu izvanrednog tenora Radovana Barinčevića koji svojim glasom daje Tramuntani svježinu i snagu vjetra čije ime nose.
Mora se priznati, da je dvaipolsatni program Festivala klapa uz gitare i mandoline, prošao dok “dlanom o dlan”. Bio je to pravi glazbeni užitak koji potvrđuje moj, naš dobar odabir termina ljetovanja.
Ma, je li sve bilo tako bajno-sjajno? Uistinu. Čestitah nakon Festivala i njegovu direktoru Vedranu Bubleu. Nemam primjedbe niti sad kad rezimiram događaj. Ipak, ipak…
Na početku programa izneseno je par natjecateljskih pravila Festivala, broj članova klape, broj svirača… No, nigdje u propozicijama natjecanja, nisam čula niti riječi o tome trebaju li, mogu li, moraju li klape biti muške ili ženske.
Tek, samo se pitam, i dajem na razmišljanje, kako to da u netjecateljskom dijelu Festivala nema niti jedne ženske klape kojih popriličan broj djeluje u Hrvatskoj? Uz par časnih ali vrlo rijetkih izuzetaka, gdje djevojke, žene, sviraju ili pjevaju s muškim kolegama, pitam: a gdje su nam u ovom divnom, klapskom svijetu-žene?
…
….
