Ljerka Varga
Teret svaki dan je teži, starice,
Sama si ostala, otišla su djeca tvoja,
Al gruda treba ruke, blago da nahrani,
Dan je sve duži, a poslovi znani.
Još skrbiš za se, onu kruha koru,
Sve u vrtu što može da raste,
Neka se nađe, možda dođu doma,
Kad nedjeljom zazvone podnevna zvona.
Zgrbljenih pleća, teret sve je teži,
Marama crna i bluza pune znoja,
Nikoga nema, a teško je sijeno,
Večer prolazi polako, sunce zalazi lijeno.
Sutra će opet sve isto biti, starice moja,
Žuljevite ruke,vjetar i kiše, čelo puno znoja.