Hrvatska je teško bolesna ...III. dio
piše: Josip Prudeus
Učinih malu stanku kako ne bih svojim pisanjem u ove vrele dane zagnjavio prijatelje. No, da „Ima štofa“ za pisanje, itekako, svakim danom sve više i više, a sve manje dobroga.
Idemo redom. Prije svega htio bih pojasniti naslov (Hrvatska je teško bolesna, op.u.) koji se mnogima učinio preteškim, pregrubim. Nije. Pače mislim da je svim istinoljubivima jasan i prihvatljiv.
Svjesno ga napisah kao domoljub. Napisah ga kao čovjek kojem je znana istina da se zataškavanjem istine ne pomaže, nego odmaže.
Napisah da mi je domovina teško bolesna. Živim u njoj i promatram je danima, tjednima, mjesecima godinama. Desetljećima. Namjerno sam stavio naslov jer znam da i roditelji više vole, više pažnje posvećuju bolesnom djetetu- trudeći se da što prije ozdravi, prestane biti slabokrvno i blijedo, da ojača, da se podigne s postelje.
Dakle, ja volim domovinu. Nemam druge.
Stoga sam začudan što se oni koji o njenom dobru, i sve boljem, trebaju ponašati ozbiljnije nego li to čine. Trebaju ( tako rade oni koji vole) osigurati najvrsnije liječnike, najdjelotvornije lijekove, svakodnevno biti istinski zaokupljeni časnim dužnostima koje su im povjerene.
Takvi mogu biti samo oni koji prije svih značajki imaju onu najznačajniju : da su domoljubi ! Nemaju li toga, badava im škole, badava titule, uzalud im govorničke sposobnosti i sve drugo.
Ponovno, da ne bude zabune obnašatelji vlasti u bilo kojoj državi, na svim razinama od predsjednika općine do predsjednika države, od predsjednika parlamenta do predsjednika vlade ( jasno ovdje ubrajam i sve moguće pročelnike, načelnike, ministre, doministre, ravnatelje institucija i agencija …) moraju biti prije svega, ponavljam, istinski domoljubi. Jedino je takvima na srcu boljitak domovine ! Samo uz takve domovina će biti zdrava, stabilna, sretna.
Bez toga postaju i ostaju jedino pohlepnici za vlašću. Jedan mandat, jedan mandat. Za to vrijeme osiguraju sebe i svoje. Ako prevare pa se i drugoga dočepaju, još bolje. Takvima se neće obraz zacrvenjeti pred osiromašenim pukom u domovini, niti pred tisućama koje su prisilili da napuste domovinu.
Divno strpljivi domoljubi u domovini koji su im povjerili sudbinu zemlje nažalost povjeruju na slatkorječivost i daju na izborim a svoje glasove desnima ili lijevima i uvijek i ponovno isto. O onima koji zarađuju silom prilika kruh daleko od domovine hrvatski vladajući nedomoljubi rijetko govore …to su iseljenici, dijaspora, to su mlatipare …Takvima ne treba niti jedan zastupnik u Saboru. Za takve skrbi nekoliko tisuća zaposlenih činovnika koji povremeno pošalju pjevača, glazbeni sastav, folklornu grupu. Takve, je zgodno posjetiti pogotovo ako žive u dalekim prekooceanskim zemljama i to po mogućnosti s bračnim drugom ili družicom. Takvi bolje da ostanu tamo gdje jesu jer ovdje bi bili samo teret na zavodu za nezaposlene.
I tako …prolaze godine, prolaze izbori i ni malo nabolje svima , nego uvijek samo nekima. Njima, koji su, čak i namještenim izborima prigrabili visoke plaće (često znatno veće nego li imaju političari njihovog ranga u bogatijim državama), a o neprimjerenim povlasticama da i ne govorimo.
Spominjem, tek usputice, kako su si izglasali zakon da nakon možebitnog gubitka izbora i dalje primaju visoke plaće za posao koji su napustili.
Spominjem, kako ni desni ni lijevi, nisu izglasali zakon o smanjenju svojih plaća dok je zemlja u sve dubljoj komi jer, čitatajte sad ovu izjavu hrvatskih vlastodržaca: pa tko bi se politikom bavio ako bi imao npr. plaću jednog liječnika ili ne daj Bože profesora!
Moj odgovor sam posudio iz prakse demokratske Stare Grčke gdje je najveća plaća članovima državnim dužnosnicima bio –ponovni izbor! Voditi državu u njih je bila najuzvišenija čast i priznanje.
Neću zamarati lamentiranjima. Idemo konkretno:
Je li domoljubno moći, morati a ne učiniti išta, da neovisna RH već dva desetljeća nema svojih granica?
Je li domoljubno tako olako zaboraviti tko je i z a š t o izvršio agresiju na Hrvatsku?
Je li domoljubno ne rješavati bolno pitanje silovanih žena u Domovinskom ratu?
Je li domoljubno ne pitati za ratnu odštetu ni 20 godina nakon nametnutoga rata?
Je li domoljubno ne pitati za povrat kulturnog blaga RH, opljačkanog, prije 25 godina?
Je li domoljubno mimo volje hrvatskoga naroda prihvatiti ZERP i odreći se velikoga dijela Jadrana?
Je li domoljubno, bezglavo ulijetati u granične arbitraže sumnjivoga ishoda?
Je li domoljubno što dolazak na sjednice Hrvatskoga sabora je dragovoljno.
( nerijetko od 130 zastupnika sjedi u dvorani njih desetak, dvadesetak, uglavnom se svi nađu kada treba glasovati i nadmudriti „onu“ stranu?
Da, u RH je moguće da je jedan zastupnik u 3 godine samo jednom navratio u Sabor. A saborske plaće ( 3x veće od učiteljskih) i beneficije svi uživaju?
Je li domoljubno uzimati plaću, uživati povlastice 3 godine, a raditi samo u zadnjoj, predizbornoj? I to uglavnom prodavati maglu a nikakvih uspjeha.
Je li domoljubno gasiti požare duž cijeloga Jadrana ( 7600 ovog ljeta do danas!), a ne sustavno 20 godina učiniti sve da se smanje na najmanju mjeru. O, da odgovorni godinama imaju ideje kako to učiniti, ali ne učine.
Za sada dosta.
Na kraju, da se razumijemo, volim ljude(!) živjeli ma gdje na kugli zemaljskoj, ali draži mi je daleki pošteni Kinez nego nečastan pripadnik moga naroda. I nemam potrebe kititi se ikakvim kozmopolitizmom, ne zanima me ikakva regija. Moj dom meni dosta. Istina dosta nam je toga oteto – no takvi smo.
Za sam kraj nekoliko „domoljubnih poslastica“. Da se smrznete.
– Čak 44.915 udruga trenutačno je registrirano u Hrvatskoj. Poduzeća propadaju, a broj udruga raste. U njima doduše radi samo 18.667 osoba, što je 1,31 posto ukupno zaposlenih u Hrvatskoj, ali članova je puno više.
Uzme li se u obzir da udrugu mogu osnovati najmanje tri osobe, proizlazi da je ukupno udruženo oko 150 tisuća ljudi
-U RH ( za sada!) postoje 44 državne agencije, od čega su njih 34 proračunski korisnici, agencije zapošljavaju oko šest tisuća djelatnika, imaju godišnji proračun veći od četiri milijarde kuna,
-Količina novca koja u Hrvatsku dolazi godišnje iz iseljeništva vrlo je velika. Prema podatcima Svjetske banke, godišnje doznake iseljenika iznose oko 1,5 milijarde američkih dolara što niz godina pridonosi između 2,5 i 3 posto hrvatskom BDP-u.
-Uz transfere koje su registrirale središnje nacionalne banke, treba uračunati gotovinu koju iseljenici sami donose za vrijeme posjeta domovini. Procjenjuje se da je iseljeništvo od 1991. do 2011. poslalo u Hrvatsku oko 100 milijardi eura.
Uopće, ne znam što bi još hrvatski domoljubi htjeli od RH ?
Poštovani Joža šefica je stroga
jedino autori teksta imaju pravo na više komentara,ali kako vidim oni malo komentiraju.
Ljudski je i odgovoriti na iskrena pitanja čovjeka.
Poznato mi je i samome da Hrvatskoj, ali i izvan nje ima i postoji domoljuba,koji ne drže samo ruku na prsima dokle se pjeva hrvatska himna,i ne galame spremni za dom, dokle ona sve više u krizi propada, već se ujedno zdušno i radno bore kako bi Hrvatska napredovala,takovi bi nam trebali biti primjeri za daljnja radna snimanja.
Prema tome..Riješenje je uz znanost na svima nama,tj..na demokradskim kriterijama,reda rada i poštenja
Poštovani imenjače Josipe Poštovani, Eto,ispričavam se što ću životnim pozivom opterećen , analizirati Vaš komentar. “Osobno smatram domoljubno kada netko uz svoj dom, voli i dom drugoga.” POSVE RAZUMLJIVO. “A to razmišljanje i djelovanje i ako bi bilo nužno i hvale vrijedno sprovesti, snimajući od onih naj iskrenijih i radno aktivnih.” ISPRIČAVAM SE NEJASNO MI JE! “Kako se vidi i iz vašeg bloga,mnogima u hrvatskoj politiki na taj način razmišljanje i djelovanje, nažalost još teško pada, i trajat će još godinama,ako se čim prije ne stvori, pravi iskrenai radni domoljubni kriterij..Tj..među nama svima. JASNO MI JE ITEKAKO SAMO NIJE PONUĐENO… Read more »
Poštovani imenjače Josipe
Osobno smatram domoljubno kada netko uz svoj dom, voli i dom drugoga.
A to razmišljanje i djelovanje i ako bi bilo nužno i hvale vrijedno sprovesti, snimajući od onih naj iskrenijih i radno aktivnih.Kako se vidi i iz vašeg bloga,mnogima u hrvatskoj politiki na taj način razmišljanje i djelovanje, nažalost još teško pada, i trajat će još godinama,ako se čim prije ne stvori, pravi iskrenai radni domoljubni kriterij..Tj..među nama svima.
E, da dragi Josipe, to su ti veliki Hrvati, veliki domoljubi, veliki katolici …svak uzeo za se. Ni crkva u Hrvata ne pita ima li puk već iz budžeta prima. Duboka duhovna obnova treba Hrvatima a do nje se može tek kad se dno dna dotakne. Jesmo li? Samo neki jesu.”Njima” je još dobro, zato se ništa i ne mijenja.
NIJE SVE TAKO CRNO Ma, pola ću zaboraviti, ali eto RH nema više SVOJE Zagrebačke, Riječke, Splitske…iostalih banaka. Sve je prodano stranicima. Osim još Hrvatske potanske banke. No nisam siguran da nije u paklenom planu. Ode Ina, odoše stancima telekomunikacije, od Pliva, ode Imnunolški zavod ( unatoč što ga hrvatski građani žele spasiti!!!), ode HEP, na redu su ceste, pa šume, pa otoci pa……… Prodavači “obiteljskog hrvatskog srebra” , zbrinuti, zbrisat će, ako ustrebva na Djevičanske otoke – djevičanski nevini. Milijarde eura zaduženja, realna nemogućnost vraćanja duga i rasprodaja obale, otoka, mora, šuma i rijeka – rješivi su problemi. Po… Read more »