Komentar na tekst “KAKO PRE(ŽIVJETI)”
Dragica/10.07.2015./Predivan je vaš tekst, pun saučešća i razumijevanja i poruka onima koji žele čuti, da nisu sami i da uvijek ima neko ko će saslušati njihovu priču.
I svaki težak i mračan trenutak ima svoja vrata prema suncu, samo ih treba u tami napipati.
Teško je i zamisliti što je nesretnu ženu nagnalo na takav čin. Možda smo se kao ljudi i društvena bića zapravo otuđili jedni od drugih i kao jedinke lutamo u našoj usamljenosti u kojoj i mali problemi rastu u velike planine koje zaklanjaju sve vidike, sve izlaze.
Takvi nesretnici trebaju i stručnu pomoć, a to se može ostvariti kroz socijalne i vjerske ustanove, koje su, moram priznati sa žaljenjem, neaktivne po tom pitanju.