OLUJA PODJELE

piše: Ivek Milčec
U utorak, 4. kolovoza u Zagrebu će se povodom 20. godišnjice Oluje održati svečani, pobjednički mimohod oružanih snaga RH a dan kasnije već tradicionalna svečanost na Kninskoj tvrđavi.

Umjesto zajedništva, jubilarna proslava pobjede nad velikosrpskom Miloševićevom četničkom soldateskom podijelila je stranke i političare a time i hrvatski narod. Adeze marginalizira zagrebački mimohod i daje prednost Kninu u čemu ga slijede i podupiru stranački bojovnik Josip Đakić, vjerojatno doživotni predsjednik HVIDRE, pobunjeni šatoraši Glogoški i Klemm, general Rojs i njegva pajdašija.

Marginalizacije i otpora tj. svojevrsnog bojkota sigurno ne bi bilo da je sada Adeze na vlasti, ali budući da su omrznuti Milanović i vladajuća Kukuriku koalicija u poziciji da odlučuju  treba prema zamisli Karamarka, dr. Kovača, Brkića, Butkovića, Jandrokovića i ostalih, koliko god je to moguće bojkotirati i iz toga izvući što više bodova u ovoj predizbornoj godini.

Ovim povijesnim mimohodom  kojem će prisustvovati veliki broj stranih diplomata i vojnih predstavnika Hrvatska može samo dobiti a nikako izgubiti. Vodeća oporbena stranka i neke beznačajne građanske udruge predbacuju organizatorima da će svečani mimohod stajati hrvatske porezne obveznike  16 milijuna kn što je sitnica u odnosu na opljačkane i pronevjerene milijarde narodnog novca u čemu su itekakvog udjela imali istaknuti članovi ili simpatizeri sada oporbenog Adezea.

Naravno, i Kolinda Grabar Kitarović favorizira proslavu u Kninu u kojem se očekuje preko 200.000  Adezeovih istomišljenika kojima je glavna zadaća što glasnije zviždanje “nenarodnoj vlasti” i gromoglasno pljeskanje Karamarku, Kolindi i i crkvenim dostojanstvenicima. Takvim ponašanjem proslava u Kninu mnogo gubi, ali tko mari za  to jer  najvažnije je mobilizirati članove i istomišljenike i na neki način uživati u vrijeđanju političkih protivnika.

Prodavači pečene janjetine već sada zadovoljno trljaju ruke a isto tako i vlasnici kafića, birtija i restorana, ali i onih koji bez fiskalnih blagajni toče žesticu na livadi ili pored puta.

Dakle, dvadeseta godišnjica Oluje u Kninu prema mnogim pokazateljima pretvorit će se u protuvladino tj. SDP okupljanje a vješto će se, koliko  god je to moguće, izbjeći podatak da je izgradnju nove  velebne kninske crkve obilno financirala sadašnja “nenarodna” vlast.

Predsjednica Grabar Kitarović vrlo često, gotovo svakodnevno, u svojim nastupima među koje se ubrajaju i “javni radovi” (lijepljenje pločica, ribarenje, žetva itd.) ističe potrebu svehrvatskog zajedništva. Isto tako vrlo često zabada svoj nos u vladine poslove koji nisu u njenoj nadležnosti pa se stječe dojam da sve više postaje konfliktna osoba koja nastoji gdje je god to moguće podmetnuti nogu vladajućoj Kukuriku koaliciji a pogotovo premijeru Milanoviću. U zadnje vrijeme i predsjedniku Sabora.

Zna se, da je ispočetka bila protiv vojnog mimohoda u Zagrebu i time se aktivno angažirala u predizbornoj kampanji Adezea jer je dužnik Tomislavu Karamarku bez čije potpore ne bi nikad postala predsjednica RH. Veliki dužnik je i biračima iz susjedne BiH bez čijih glasova ne bi postala pobjednica predsjedničkih izbora. Znači, mora početi vraćati dugove a to će najbolje moći u predizbornoj kampanji zaboravljajući pritom da je predsjednica svih hrvatskih građana bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju ili ne pripadaju.Umjesto da iskoristi svoj položaj i autoritet u smirivanju uzavrelih međuhrvatskih strasti i optužbi, kao vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga nevoljko pristaje na svečani, pobjednički mimohod u glavnome gradu Lijepe naše.

Svakom svjesnom građaninu naše države  jasno je da smo oslobođenjem Knina zauvijek zgazili glavu fašističkoj četničkoj nemani i da hrvatski stijeg treba na kninskoj tvrđavi ponosno i zauvijek se viti te da bi baš on trebao, na neki način, biti garant svehrvatskog zajedništva.

Korištenjem Knina i proslave Oluje u obračunu s političkim protivnicima, ne samo da se sve više polarizira hrvatsko nacionalno biće nego se  pokušava stvoriti mit da  ta veličanstvena svehrvatska pobjeda pripada  isključivo Adezeu  jer je ova sadašnja a pogotovo ona Račanova (2001 god.) “nenarodna vlast ionako bila protiv stvaranja slobodne i samostalne Hrvatske”.

Jasno, to vrijedi i za one oni koji za nju glasaju, a to je gotovo polovica hrvatskih birača. Takvim Adezeovim stavom oni su protudržavni i protuhrvatski elementi koje bi,  pobijedi li na skorim parlamentarnim izborima Domoljubna koalicija, mogli postati predmet najavljene Karamarkove lustracije. Kaj god!

Svaki domoljub i lojalan građanin naše zemlje pozdravit će organizatore, učesnike i goste velikog, pobjedničkog mimohoda u Zagrebu, ali isto tako i podizanje hrvatskoga stijega na kninskoj tvrđavi.

Isto tako, sjetit će se svih onih koji su za nas položili svoje živote na oltar domovine. Jasno, treba odati počast i vječnu zahvalnost hrvatskim ratnim vojnim invalidima, zatočenicima srpskih kazamata i svim stradalnicima Domovinskog rata.

Samo tako možemo učvrstiti i sačuvati svehrvatsko zajedništvo jer sve drugo vodi u još veće podjele, svađe i neslogu. Nemojmo patiti od nekakvog velikog hrvatstva je svatko je na svoj način velik tko doprinosi boljitku vlastitog naroda.

Nikada ne ću zaboraviti riječi Vinka Nikolića, političkog emigranta, intelektualca i zastupnika u Županijskome domu hrvatskoga Sabora:

-Gospodine Milčec, pitate me tko je ili kakav bi trebao biti veliki Hrvat? Ma, nema velikog i malog Hrvata. Hrvat jesi ili nisi. Sve ostalo obične su političke ili crkvene izmišljotine!!!