NA RIBLJOJ STAZI

Božica Jelušić
Oribajte me ivom ribom,
hladnom,
Koja još ne zna što je
marinada.
Ispljeskajte me gestom
iznenadnom,
Kad tromost uzme danak i
prevlada.

U sporoj krvi, u učmalu umu,
Roje se samo misli uzaludne.
Tek rijeka nosi nemir u svom
šumu,
I zna dubine neprovidne,
čudne.

Idem za ribom, repa joj se
hvatam;
Ona će sama probiti nam
stazu,
U ponornici ili plitkogazu.

A ja dok svojim zanatom
baratam.
Još nađem travu koja ranu
liječi:
Vjerujem da ću trajati u
Riječi.

Kolovoza 2015. (Ciklus: MURSKI SONETI)