Roko Dobra
Evo ovaj mi trenutak nostalgije, ljute moje rane! Već je, evo, četvrta ili peta godina da sam tako blizu, a opet miljama daleko od rodnog mi otoka Žirja (da sam, evo, i zaboravio kad me je mora hrkanje i uspavljivalo, i budilo …
Zrinki Dobri-Opačić
Trenutak onaj krik je, prije svega:
ti prokleto sâm, a moru ni traga;
nekad je bilo i tebe i njega
sve tamo preko kućnoga ti praga.
Trenutak onaj čim odnekud zine,
zazvone preci kostima u tebi;
môra se nemir sve do neba vine,
pa se zapitaš: zašto i ti ne bi …?
Trenutak onaj silu je u stanju
toga ti pružit kad valovi trče!
Šumor vijornih srebren-grivā danju,
a noću – glazbu mora dokle hrče*.
Trenutak onaj što te moru zove,
čak i mrak da je, vidiš galebove!
__________________________
* asocijacija na moju mladenačku pjesan
USNULO MORE
Gle! i more je usnulo
pod pokrivačem
satkanim od mjesečine.
Čuješ li kako hrče
u škrapama i plićacima?
Dođi, ljubavi, da ga probudimo!
Super!
Sviđa mi se kad je uz pjesmu odgovarajući komentar i fotografija, koju , naravno HGB UVIJEK STAVI
Vjerujte mi, vrli uredniče Antonio, onaj mi početni tekst nije mi namjerom bio popratni – bio je tekst Vama uredniku upućen. Ali, svejedno, imao sam osjećaj da ćete ga objaviti kao uvod sonetu i ranoj mi pjesmi “Usnulo more”. A što ste i uradili.
Hvala Vam na tome, odnosno na uredničkoj dovitljivodti!