Marija Kukić
podne je.
sa zvonika crkve čuje se zvon.
molim u tišini svoga doma:
„anđeo je gospodnji navijestio mariji…“
njoj sam se često molila.
i danas joj se molim
dok u tišini sobe osluškujem
zvonjavu s tornja crkve kutjevske.
njenim majčinskim zagovorom
mnoge su molitve uslišane.
u danima kada sam bila
pred zidom beznađa,
pred ponorom,
kada sam mislila
da brodolomu života nema kraja,
u danima
kada mi je trebala pomoć,
utjeha i nada, snaga i vjera,
milost i okrjepa
ti, majko, bila si tu.
svojim zagovorom učinila si
da je moje danas ljepše nego li moje jučer,
da će moje sutra biti ljepše nego li moje danas,
da samo srce ispunjeno mirom,
samo duša ispunjena vjerom,
samo misao obogaćena istinom i iskrenošću…
vode čovjeka ka istinskoj sreći.
marijo, o, gospo moja, gospo kutjevska,
hvala!
utjeha i pomoć bila si i jesi,
i snaga u hodu
na ovom prolaznom svijetu.
ja, neznatan božji stvor
spokojno koračam dalje
vođena tvojom majčinskom ljubavlju.
rujan, 2009.
Evo još jednog svjedoka koji reče, da vjera
čovjeku snagu daje i diže ga kad mu je naj-
teže. A Gospa kao zagovornica naših vapaja,
kao da je uvijek tu pored nas i uvijek i spremna
Zaista ste me dirnuli ovom pjesmom.
Drago mi je što ste našli toliko snage i hrabrosti nakon svega. Još puno toga imamo za očekivati od vas 🙂 Puno pozdrava.