Legenda o vještici svekrvi i njezinoj snahi
Piše: Slavica Jurčić
Moja baka je nas djecu u dugim zimskim večerima znala zabavljati, a i plašiti legendama iz njenoga djetinjstva. Jedna od njih je bila priča o vješticama.
U Dalmaciji je bio običaj da snaha ide zadnja u postelju i tako je bilo i u ovoj kući. Naime, mlada snaha nakon svatova ostala bi u kuhinji i čekala da svi legnu, ali njena svekrva je uporno ponavljala: – Samo ti lezi ja još imam posla.
Snaha posluša, ode u sobu i pritvori vrata, gleda ona što njena svekrva radi.
A njena svekrva stala kod ognjišta i ponavlja :”Ni o drvo, ni o kamen, pod Biokovo pod orah.”
I maže se ona nekom pomadom po tijelu. Kada je to završila sjede na metlu i odleti.
Snaha na sto muka. Nikada nije vidjela, a ni vjerovala da ima vještica ili coprnjica, a sada ju ima u svojoj kući. Brže mlada dođe pred ognjište i počne se i ona mazati, ali kako nije pazila što je svekrva govorila ona je ponavljala ovako: – “I o drvo, i o kamen pod Biokovo pod orah.” – i uhvati metlu i poleti.
Ali jao njoj! Ona umjesto da leti na Biokovo ona udari u svaki kamen i svako drvo na putu.
I stiže ona u vještičje kolo. Tamo sve coprnjice i svaka čuda. Pod orahom kotao i ključa voda, svekrva ju prepozna i začudi se.
-Ajde mlada ti ćeš nama donijeti srce od kuće da se pogostimo -reče svekrva i počne se smijati. Jadna mlada, vrati se kući i pođe tražiti srce, zna ona da je to grijeh, ali se boji coprnjica što će one njoj uraditi. Ako izvadi srce svoga muža ostat će udovica, a ako uzme od svekra muž će joj biti tužan. Ode ona u dvorište i izvadi srce od psa, odnese ga coprnjicama i vidi da su one zadovoljne.
Jadna snaha se pred jutro vrati kući legne u postelju takva izubijana i iduće jutro se nije mogla podići, te ostade ležati. Zabrinuti muž i svekar ju ispitaju i ona im prizna da je pratila svekrvu i otkrila da je ona coprnjica. Svekar par dana prati ženu i otkrije da je vještica, potjera ju na ispovijed i u crkvu. Nečista duša imala je izgovor za sve, izbjegla je crkvu i na kraju ju muž baci u krušnu peć da izgori.
Ovu priču je moja baka često pričala i meni se urezala u pamćenje. A ima i pouku, naravno!
Svakako savjetujem snahama da dobro slušaju svekrvu, jer da je slušala ne bi se barem izubijala.
Svekrve i snahe su uvijek bile predmet priča, šala, da nisu, bilo bi nam dosadno.