Stipo Lučić
Reci mi! Tišinom.
Znaš, razumjet ću.
Baš sve, bez riječi
i pogled skriveni, daleki.
Slušat ću muk silni
do neba zvonki šapat
što srce otvara, dodirne,
puni i nosi me. Negdje.
Zna tišina gdje sam,
u tišini mojoj bit ću,
obgrli me ćutanjem,
jekom, bezglasnom šapni.
Ono?
Plimom tišine dođi,
razlij,obuzmi, raznježi,
ispuni uvale puste
i svaki zaton čežnje moje.