PLAKATI NA SEOSKOM PLOTU

Hrvatski štand na Sajmu knjiga u Frankfurtu

tekst i foto: Aleksandra Brnetić
Vrata frankfurtskog sajma knjiga nisu se ni počela zatvarati, a već su iz njene uprave krenule dobre vijesti. U pet dana stručnih je posjetitelja bilo za 2,3 % više nego lani, a publike, kojoj je ulaz dopušten samo u subotu i nedjelju, čak 4,7 %. U protekle dvije godine bilo je puno manje posjetitelja.

Ove su godine čak i mediji ugodno iznenadili. Lani se akreditiralo 9300 novinara i blogera, a ove godine 600 više. Raznoraznim čitalačkim manifestacijama Open books, koje su se tijekom sajma održavale izvan sajamskog prostora, a diljem grada i okolice, prisustvovalo je 12 000 posjetitelja.

Ravnatelj sajma Jürgen Boss tvrdi da je tom uspjehu kumovala restrukturacija paviljona kojom su izdavačima ojačali osjećaj zajedništva i otvorili im oči za nova poslovna polja.

Recept je bio jednostavan: pretumbali su raspored paviljona. Sve su strane izdavače smjestili u središnje paviljone pa su stoga američki i engleski izdavači ostali bez svog paviljona, a njemački su morali napustiti svoje tradicionalne pozicije. S reformom kreću dalje, ali i diskusija ne prestaje jer protivnici nisu škrti na oštrim riječima. No uspjeh je očevidan.

I s novim konceptom hrvatski su izdavači, njih dvadesetak pod egidom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, sačuvali svoju poziciju. Ostali su na starome mjestu, štand im je bio u petici, s time da su ove godine imali bolje mjesto.

U petici je bila i nakladnička kuća Fraktura iz Zaprešića koja je prije desetak godina odustala od kolektivnog nastupa i otad nastupa individualno, na malom štandom, bez velike pompe al u poslovanju uspješno.

U organizaciji hrvatskog nastupa uz ministarstvo sudjelovala je splitska udruga Kurs i zagrebačka književna agencija Sandorf.

Programski fokus bio je na tri Feralova mušketira – Ivančiću, Dežuloviću, Luciću, odnosno na knjigu Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune u kojoj autor Boris Pavelić evocira povijest ovog političko-satiričkog lista i opisuje njegov fenomen.

U suradnji s izdavačem Frankfurter Verlagsanstalt na hrvatskom je štandu predstavljen i roman Bora – eine Geschichte vom Wind (hrv. Bura. Priča o vjetru) austrijske književnice Ruth Cerhe. Priča je to o književnici Mari koja svako ljeto provodi na otoku Susku na kojem jednoga dana, u trenutku kad je puknula dugogodišnja ljubavna veza a i pisanje joj više ne ide, susreće Andreja čiji su roditelji početkom 60-ih iz komunističke Jugoslavije iselili u Sjevernu Ameriku.

Ove godine, po prvi puta u povijesti hrvatskog nacionalnog nastupa, u programu se povelo računa o publicističkoj djelatnosti Hrvata u Njemačkoj pa je tako u subotu predstavljena i Riječ, časopis za kulturni život migranata hrvatskoga podrijetla kojeg izdaje Hrvatska kulturna zajednica u Wiesbadenu.

U zadnji čas u program je na preporuku (ili zahtjev ?) Hrvatske gospodarske komore uletio Jadran film s televizijskim koprodukcijskim projektom Grička vještica nastojeći i dijasporu zainteresirati za povijesne romane Marije Jurić Zagorke što ih u zadnje vrijeme i više nego uspješno prodaje Europapress Holding iz Zagreba.

Organizator može biti zadovoljan s posjećenošću. Poslovnjaci su stalno svraćali, a priredbe su bile popunjene od jako puno do prosječno dovoljno, negdje s više hrvatskih posjetitelja, a drugdje njemačkih. Stoga se hrvatskom nastupu ne bi imalo što prigovoriti da nije bilo jedne važne stvari u kojoj se dibiduz kiksalo – u vizualnom izgledu štanda.

Likovno je petica oduvijek bila jako zahtjevna. U njoj nacije, ali i individualni izlagači, tjeraju modu – sa štandovima. Čiji je ljepši, skladniji, šarmatniji, privlačniji, ili više cool.

Za hrvatski štand ovaj se puta nije znalo ni čiji je, ni kome pripada.

Unutarnjim prostorom dominirao je logo Školske knjige pa je jedna posjetiteljica upitala a da gdje je hrvatski štand, dok je jednog drugog posjetitelja zanimalo zašto nema i drugih izdavača.

Na vrhu jedne police, povrh knjiga, bio se skutrio omanji natpis Croatia ● Hrvatska. Neznalac je mogao pomisliti da je to ime nekog izdavača.

Vanjski zidovi štanda efektno su zatvorili pola štanda, ali na njihovo sivilo polijepilo se programske postere na njemačkom, jedan do drugoga. Kao da je netko htio zavezati mašnu.

Hrvatski su se posjetitelji iščuđavali komentirajući: – Strašno. Katastrofa. Što je pak sad to?

U neslužbenim razgovorima čulo se da za likovnu opremu štanda nije bilo – financijskih sredstava.

Zar je zaista moguće da nama za taj posao nedostaje vizija?