Stipo Lučić
Čuješ li vale, žamore,
dolje na stijenju, na žalu,
vjetrom nam poruku šalju,
more nas zove i mami.
Oslušni fijuk vjetra na hridi,
to znak je da tamo sam već,
pogledaj sunce, osmjeh ti šaljem,
zove te more, vali, vjetar i ja.
Pučinom dođi, već satima gledam
u daljine morske, privid prizivam,
sutonom izroni umorne oči odmori,
bure u duši smiri, tu na žalu stani.
Ostani, budi uz mene i more,
zagrli pogledom, dodirni željom,
pobjegni svijetu, nemiru i vjetru,
sigurna luka vječna sam ti.