Piše: Antonio Gavran
Vrijeme je predizborne kampanje, na sve strane „vrišti bolja Hrvatska“. Kada bi čovjek snimao ova obećanja pa nakon nekoliko mjeseci nakon što određeni dođu na vlast pokazao im njihove isprazne riječi pitam se da li bi tzv. „đon – obraz“ na njihovim licima barem na trenutak zatitrao.
No, ovce se ne šišaju trajnijim manje eksluzivnijim obećanjima koja su ostvariva, ali nisu primamljiva široj javnosti. Ne mogu se nadiviti s koliko lakoće pojedini političari već dvadeset i pet godina lažu i s koliko vjere ih drugi slijede, kad vidim kako dvije najveće stranke imaju toliko sljedbenika koji skriveni iza svojih sitnih interesa poput miša iz rupe čekaju naređenje da im netko kaže koji broj moraju zaokružiti.
I nema tu veze što mladi ljudi odlaze, što se gospodarstvo urušava, ma koga briga? Pa neću valjda glasati za crvene rekli bi neki, ili neću valjda glasati za plave pa oni su nas pokrali, i svaki puta cijela naša politička scena vrti se oko dva velika diva HDZ-a i SDP-a koji su vrlo slični samo drugim bojama obojeni.
Ne mogu tu zaboraviti i izostaviti i stranke kao i nezavisne kandidate koji nemaju svojih uvjerenja, a drže se kao da ih imaju pa na kraju izjave da će koalirati s bilo kime tko im ponudi bolje uvijete. Pitam se, i ne vjerujem da će i tako nekome ljudi pokloniti glas jer su ih kupili pjesmom ispred kuće, ili im poklonili kilogram mandarina.
Nadam se da i ovoga puta nećemo još jednom biti ismijani od onih koji nas već godinama sustavno uništavaju kako smo zbilja „ovce za šišanje“ kojima što god da učiniš uvijek ti se vraćaju i iznova vjeruju tvojim pričama iako ih dosad nikada nisi ispunio.
Kao mlad čovjek nadam se da će ovoga puta netko pogledati očima mladosti. Da će netko zaplakati nad sudbinama desetaka tisuća onih koji sa svojih dvadeset i nekoliko još nisu nikada imali posao, bez obzira što su završili najbolje škole … kako ih je dobra majka savjetovala da idu u školu jer će im biti bolje …
Tim mladima danas je potrebno pružiti priliku. Iskustvo ljudi koji znaju i mogu, koji su sposobni da učine nešto pomiješano s mladošću i elanom za „stepenicama koje vode do neba“ mi bismo možda nešto i postigli.
Ima Hrvatska i prostora i resursa, ali nema volje za napredak cijeloga društva, bolje nek bogatih bude samo dvjesto obitelji.
Puno smo griješili sa obje opcije nadam se da nećemo ponovno …
I neka se ljuti sad tko hoće, neka proziva ovaj tekst, ali pljuvačke politike mi je već i dosta i previše. Samo zajedničkim snagama i voljom novih svježih lica Hrvatska može ići dalje.
Kojoj opciji pripadaju, s kakvim uvjerenjima, nisam tu da sudim, mogu samo reći neka to bude ekipa koja neće uništavati tradiciju, koja se neće stidjeti svoje povijesti i koja će čistiti prljavu sadašnjost i gospodski bez pljuvanja graditi novu budućnost.
Jer što će ostati ako nam mladi odu trbuhom za kruhom, a odlaze …
ODVAŽI SE I PRUŽI OTPOR NE BUDI JOŠ JEDNOM IZIGRAN
Izađite na izbore..Mislite sa svojom vlastitom glavom i birajte, poštene radne političare,koji će vas za budućnost voditi u novome mandatu.A ako niste uvjereni ili ćak sigurni, birajte manju vama blisku političku stranku.