Piše: Slavko Žebić
Osijek/ Šokačka je grana u subotu, 24. listopada obilježila 5. obljetnicu smrti Julija Njikoša, svog počasnog člana i poznatog muzikologa i melografa, dirigenta i skladatelja, novinara i glazbenog kritičara i čovjeka koji je bilježio bogatu šokačku baštinu, glazbenu i običajnu.
Sve je počelo izložbom Josipa Šerija i Njikoševe ostavštine u Muzeju Slavonije i prigodnim programom dječje skupine Šokačke grane i nastupom dječjeg tamburaškog orkestra „Paje Kolarića“.
Nastavljeno polaganje vijenaca na posljednje počivalište i cjelovečernjim programom u dvorani Djejeg kazališta „Branka Mihaljevića“ gdje su najmlađi iz Osijeka, Kupine, Posavskih Podgajaca i Tavankuta prikazali po dio baštine koju je zdušno bilježio Njikoš.
Puno lijepih riječi o Njikošu izgovorili su predsjednik Šokačke grane Marko Josipović, počasna predsjednica i voditeljica projekta Njikoševi dani, koji se organiziraju uz potporu Grada, županije i Ministarstva kulture Vera Erl, Ivica Završki u ime županije i Matice hrvatske, čiji je predsjednik, Denis Ambruš, zamjenik gradonačelnika Osijeka i naravno Njikoševa životna družica, Vera Svoboda i kći Vesna Njikoš-Pečkaj, koje su zahvalile Grani na njegovanju uspomene na Njikoša i oživotvorenje ideje da se vrlo skoro u Preradovićevom šetalištu u središtu Osijeka postavi bista Julija Njikoša uz glazbene velikane Paju Kolariča i Franju Kuhača.
„Tamburica pod rukom“, naziv je cjelovečernjeg programa koji je obuhvatio glazbenu i običajnu baštinu u zapisima Julija Njikoša, pa je sukladno tomu i održan u Dječjem kazalištu a sudionici su zapalili prepuno gledalište s oko 300 štovatelja veličajnog djela Njikoševog.
Smjenjivale su se uigrane ekipe, djeca su plijenila svojim igrokazima, Šokci i Šokice držali su nazočne ko na iglama, a Veri Svobodi dodijeljena je Zahvalnica Šokačke grane u prigodi 10. obljtnice djelovanja.
Veri je uručeno i najviše priznanje Šokačke grane, „Zlatna tkanica“, posthumno za Njikošev prinos njegovanji i promicanju šokačke baštine, a ona je zahvalila i na priznanjima i ukupnom trudu koji Grana ulaže, ali i njen Osijek koji je u svakoj njenoj pjesmi, kako bi se Đulina bista našla u Sakuntala parku među velikanima.
A što kažu sudionici?
Josip Šeri, fotoreporter Glasa Slavonije, da je svoj prilog ovom izložbom, koja je već bila postavljena na đakovačkim vezovima u Đakovu i na Danima hrvatske kulture u Pečuhu, i evo sada na Njikoševim danima. Darko Prćić iz Tavankuta ponosan je da su danas ovdje u Osijeku i da su njihove kraljičine pisme dobro primljene kod publike.
Prvi puta su u Osijeke, ali ne i posljednji, jer i dječja je skupina Grane bila kod njih na Smotri dječjeg folklora u Tavankutu. Marijana Zavoržinski iz Kupine dovela je u Osijek dječju skupinu njihovog istiomenog KUD-a i prikazali su običaj križarica, kojega djeca još i danas izvode o blagdanu Križeva, prizivajući rodnu godinu na poljima, a za uzvrat ih mještani daruju s jajima, slaninom, slatkišima i kolačima.
I dok su oni večeras u Osijeku, njihova je pjevačka skupina u Drežniku, na Smotri pjevačkih skupina u Brodskoj Posavini. Danijel Rihter iz Koške pohvalio se odličnom suradnjom sa Granom, pa su večeras ovdje sa cijelim društvom, napunili su autobus, a imali su čast program otvoriti tamburaškim orkestrom i Njikoševom Slavonskom rapsodijom i zatvoriti, zajedno sa Granom i prikazom svatovskih običaja iz Đakovštine.
Zadovoljan je i Marko Jovanovac iz Podgajaca, koji vodi njihov KUD „Josip Kozarac“ već pune 33 godine i oni koji se ovim poslom bave, znaju za njegovu krilaticu: dok je luda, bit će i KUD-a. Zadovoljan je i nastupom svojih a još više gostoprimstvom domaćina, i rado će opet doći u Osijek.
I koja riječ posjetitelja: Zvonimir Pelajić iz Plavne oduševljen je programom, tim prije jer Njikoš je bio vezan za Plavnu uz dr. Josipa Andrića, i može se reći da je njegov naslijednik, ali ne samo puki kompilator već stručnjak koji je tomu dodao i svoju nadogradnju i svoj prepoznatljivi štih i zaslužan je da bogata šokačka baština prkosi godinama i zaboravu i vječno će živjeti uz ovakvu izvedbu najmlađih. S njim se suglasio i njegov Plavanac, Stipan Mijok, koji živi u Vukovaru od kako se Vukovar vratio kući, ali je Šokac koji drži i držat će do svojih korijena.
Za kraj, Vesna Njikoš-Pečkaj, koj je zahvalila svima, i sudionicima i posjetiteljima, i Gradu i županiji i Ministarstvu kulture a nadasve Šokačkoj grani koja njeguje i čuva uspomenu na pokojnog oca, a danas je iznimno sretna da se sve odigralo u Dječjem kazalištu, gdje je i započela ljubav oca i matere Vere, tada Snjeguljice, dok je on već bio korepetitor, a ljeta gospodnjeg 1955. završilo je brakom.