piše: Sonja Breljak
Berlin/ Jutro je, posljednji radni dan u tjednu. Kraj ulaza u državnu ustanovu u kojoj radim, naslonjena je fotografija dječaka. Okolo svijeće i par cvjetova. Tijekom dana rastao je broj i svijeća i cvijeća.
Četverogodišnji Mohamed nestao je s početka mjeseca, iz istog dvorišta u kojemu stoje slika, svijeće i cvijeće. Odveden. Mrtav pronađen. Mogućeg počinitelja prijavila je rođena majka prepoznavši ga na fotografiji što ju je objavila policija. Priznao je surovo ubojstvo.
Šestogodišnji Elijas iz Potsdama nestao je još sredinom ljeta. Isti počinitelj priznao je i ovo ubojstvo. Ponađeno je tijelo dječaka.
Maleno mjesto od osamdesetak duša u Brandenburgu (Teltow-Fleming) u nevjerici je. Njihov sugrađanin, 32-godišnjak, surovo je, nakon zlostavljanja, ubio dvojicu dječaka.
Tko ne bi bio u nevjerici. I mi smo. I ja sam. Pa, takve stvari ne čini niti jedna druga vrsta života u ovom od Boga, stvorenom, svijetu.
O, čovječe, gdje će ti duša!?