Pismo jedne majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Moram priznati da se dijagnoza autističnog spektra ili Asperger kod moga dječaka odrazila na moj život.
Kako?
Promijenio mi je potpuno moj način gledanja na život.
To je isto kao da imate nove oči ili njuh. Sve je jače; i boje, i okusi, i osjećaji.
Nekada mi smeta ponašanje drugih ljudi, pogotovo kada je tema razgovora tuđi način života. Izbjegavam te ružne stvari i pokušavam se povući iz razgovora. Ali, nije to uvijek lako!
Najteže je kada ti netko u lice kaže da si trebao drugačije odgojiti svoje dijete ili ga tjerati da radi neke stvari koje ono ne želi.
U tim trenutcima u mojoj glavi nastaje zvonjava zvona koja zovu na uzbunu ili na molitvu. A moje srce se osjeća kao da ga je netko stisnuo i ne pušta ga .
Svi smo mi doživjeli pametovanje ljudi koji nemaju bolesnu i osjetljivu djecu pa lako razbacuju svoja mišljenja.
Je li mi stalo? Nije!
Meni je stalo za ono: „Hej, mama!“ koje usklikne s vrata moj Junak dolazeći iz škole.
Iako se sada čini da je meni teško, ne, nije! Nije! I to baš zato jer imam jednog dobrog dječaka koji nije u trendu i ne prati modu ali ima veliko i toplo srce ispunjeno ljubavlju.
Moj Junak ima svoju play listu glazbe koju mi pusti da mi peglanje, ali i ostali kućanski poslovi, idu lakše.
Muzika opušta i mene i njega i tjera nas na neku vrstu meditacije i odmora za dušu.
Kada smo zadnji puta razmišljali o tuđim osjećajima i razumjeli nekoga ?
Pažnja prema drugima, razumijevanje i tolerancija… odgovor je za izlazak iz kaosa.
Koliko smo vremena proveli sa svojim djetetom u razgovoru i pokušali ga razumjeti?
Često na ovo pitanje čujem odgovor: „Nemam vremena!“
Zašto?
Lažemo i sebi i svojoj djeci. Imamo ga puno puta, ali ga nismo pravilno iskoristili za dobrobit svoga djeteta.
Kada ja pečem slane kiflice, Junak ih maže jajetom i posipa sezamom i lanom. Ovo je samo jedan od primjera kada vidim na njegovom licu zadovoljstvo i ljubav.
Djeca će brzo odrasti. Nemojmo ih još dugo ispustiti iz našega zagrljaja!!!